Zasad nije poznato da ima žrtava ovog napada. Ali mediji pišu da se u Tel Avivu dogodila masovna pucnjava na ulici u kojoj je poginulo šestero ljudi. Policija je na kraju ubila dvojicu napadača. Na Reuters stižu snimke ljudi koji se od zračnih udara skrivaju ispod tunela, u kanalima, gdje god stignu.
BBC piše da su svi dobili obavijest o napadu u isto vrijeme. Svima je mobitel zazvonio oko 19:30 s porukom da čim prije potraže zaklon.A posve drukčije snimke stižu iz Irana, Gaze i Libanona, gdje ljudi na ulicama slave zbog napada na Izrael.
Je li ovo početak rata kojeg smo se bojali? Gosti Direkta su bivši ministar obrane Ante Kotromanović i bivši veleposlanik u Moskvi, Božo Kovačević.
Za početak je li počeo rat kojeg se svi bojim? Je li ovo to ili nije?
Kotromanović: Ja se nadam da nije. Da je ovo tek nastavak eskalacije sukoba između Izraela, Hezbolaha i Irana kog imamo već zadnjih, rekao bih dva mjeseca. Po meni ovo je eskalacija koja nikome ne odgovara u ovom trenutku. Ni Izraelu, jer on ima otvorena dva fronta, sa Hamasom i Hezbolahom, danas su počeli s tom kopnenom invazijom u tom pograničnom dijelu i definitivno im ne odgovara imati tri fronta. S druge strane Iran ima ograničene sposobnosti i njima to ne odgovara u ovom trenutku, oni nemaju nikakve druge mogućnosti osim na ovakav način napadati Izrael. A mislim da ni SAD-u ne odgovara zbog predstojećih predsjedničkih izbora. To može biti jedna od ključnih i bitnih stvari tko će pobijediti na tim izborima.
Je li vas iznenadio ovakav potez Irana i mislite li da je ovo početak većeg sukoba ili ne?
Kovačević: Iznenadio me potez Irana s obzirom na to da se dosad Iran ponašao prilično suzdržano, a bilo je jasno na temelju prethodnog iskustva kad je Iran iz osvete napao Izrael da takvim napadima zbog uspješne izraelske obrane ne može polučiti onakve rezultate kakve bio htio. Osim propagandnih, a vidimo da je i danas to uspjelo i zapravo ako bi se završilo na tome da su zadovoljni i Iran i njegovi saveznici zato što je Iran napo Izrael, a Izrael je zadovoljan zato što taj napad nema nikakvog učinka, ako bi se završilo na tome to bi bilo izvrsno. Ali ja mislim da postoji barem jedan igrač u cijelom tom spletu kojem bi bilo u interesu da ovo bude početak šireg sukoba - to je Benjamin Netanyahu. njegov opstanak na vlasti izravno ovisi o dužini trajanja rata, a ostvarivanje njegovih planova izravno ovisi o tome da Iran zarati sa Amerikom. Naime, on želi konačno rješenje palestinskog pitanja, a to može samo u sjeni šireg ratnog sukoba.
Već smo čuli s jedne strane da se Iran hvali, ljudi slave, kažu da su sve njihove rakete pogodile mete. S druge strane Izrael odgovara da nitko nije ozlijeđen, mi smo sve to presreli. Kako je moguće i jedno i drugo?
Kotromanović: Bilo bi vrlo bitno da se Izrael suzdrži od nekih većih napada. On ima sposobnost, on može napast recimo sad eventualno ta nuklearna postrojenja za razvoj nuklearne bombe ili naftne industrijske centre ili eventualno vojne baze, ali bilo bi pametno i mudro da se suzdrže jer to može u jednom trenutku prijeći nekakvu granicu više. Vidimo da se i jedni i drugi hvale s učinkom onog što se desilo na terenu. Po svemu sudeći, Izrael je napravio dobar posao s obzirom na to da ima vrhunsku zaštitu na tri razine- željezna kupola. Imaju i jedan moderan sustav Strela 2, Strela 3 koji presreće ove hipersončane rakete, otvara ih efikasno i vrlo brzo. Nekoliko tih balističkih raketa je probilo ta tri stupa obrane i pale su negdje gdje nisu napravile neku veliku štetu. S druge strane Iranci se hvale da imaju negdje oko 80 posto uspješnosti pogotka, ali mislim da to nije točno. Mislim da su Izrael i njegov saveznik SAD uspješno presreli i uništili većinu tih balističkih raketa.
Je li se onda trebamo bojati ovoga što stiže dalje s obzirom na to da su i jedni i drugi najavili- jedni da je ovo tek početak i da stiže drugi val, Izrael kaže - stiže odgovor…
Kovačević: Mislim da je opravdana bojazan da bi se sukob mogao proširiti. Meni se čini da veliki igrači u čiju racionalnost ne bi trebalo sumnjati imaju sve manji utjecaj na lokalne igrače i zapravo lokalni igrači polako instrumentaliziraju svoje zaštitnike. Tu ponajprije mislim na Izrael i premijera Netanyahua koji primorava Ameriku da radi ono što on želi a ne ono što bi htjela aktualna američka administracija a to se isto događa i s ovim frakcijama koje Iran podržava.Iranu rat nikako ne odgovara, a i Hezbolah i Hamas očekuju jači angažman Irana.
Je li ovo najjače što Iran može udariti ili nije?
Kotromanović: On može poslati i drugi val vrlo brzo. Pitanje je koje resurse Iran ima i kakva sredstva ima na raspolaganju. Znamo da su oni zadnjih 10 do 12 godina značajno ojačali svoje vojne sposobnosti i kapacitete, ali po mojem mišljenju - to je sve. Nemaju zračne snage, nemaju zračna sredstva.
Je li imaju nuklearno oružje, što mislite?
Kotromanović: Po svemu onome što veliki svjetski igrači misle o tom - ne. U ovom trenutku oni nisu jioš do te vaze da mogu samostalno razviti nuklearno oružje i da bi ga eventualno mogi upotrebiti. Da oni to imaju, ja mislim da bi se on pohvalili, da bi oni to pokazali na jedan način svima.
Kaže se da u onom trenutku kad Iran ulazi u rat to je Treći svjetski rat. Nismo još tamo?
Kovačević: Bilo bi potrebno da i druga strana dovoljno relevantna uđe u taj rat. To bi bio SAD. Kako vidimo službena stajališta Bidenove administracije su protiv daljnje eskalacije. I sam Biden i njegovi glasnogovornici uvjeravaju da američka diplomacija i američki vojnici pokušavaju utjecati na Izrael da ne reagira pretjerano. Ali zapravo, od trenutka kad je Hamas napao Izrael 7. listopada 2023. premijer Netanyahu američku administraciju informira o nečemu nakon što je to već učinio. I to je problem uza aktualnu američku administraciju. Dosadašnji intenzivni napori Amerikanaca da Netanyahu radi onako kako oni misle da treba bili su bezuspješni i to je Netanyahu otvoreno i javno pokazivao a to je dio njegove pomoći kampanji Donalda Trumpa. On svoj opstanak na vlasti jedino pod uvjetom da Trump pobjedi u Americi.
Kotromanović: Izrael ima dobru situaciju. Zašto? Zato što muslimanski svijet mrzi Izrael uključujući i velike zemlje kao što su Egipat. Ali isto tako velika je nesnošljivost prema Iranu od velikih muslimanskih zemalja. Bliski istok nije homogen u smislu nekakvih vojnih aktivnosti protiv Izraela.
Rusija ne mrzi Iran. Oni su prirodni saveznici. Je li to nešto oko čega trebamo strahovati? Da se uključi i Rusija koja sad već ratuje. I onda imamo rat istoka protiv Zapada.
Kovačević: Rusija je u vrlo nezahvalnoj situaciji. S jedne strane zbog intenziviranja sukoba sa Zapadom, pa je Rusiji dobro došao svaki saveznik. Svaki onaj koji Zapad smatra svojim neprijateljem. A Iran je i više nego pogodan za takvo savezništvo. Ali s druge strane Rusija mora razmišljati da Iran ako bi postao nuklearna sila mogao postati opasnost i za Rusiju zbog niza problema s kojima se Rusija suočava a jedan od tih problema je i separatizam pojedinih islamskih naroda ruske federacije koji bi mogao doći do izražaja ako bi Rusija izgubila rat u Ukrajini, ako bi se politička vlast destabilizirala.
Kakva su vaša predviđanja? Što nas čeka u idućim danima? Smirivanje ili eskalacija?
Kotromanović: Izraelci su obećali da će uzvratiti, a pitanje je sada kada i kako. Bilo bi sjajno za sve nas da se suzdrže ovaj put, da pokažu mrvicu mudrosti. Znamo da su snažni, jaki, da mogu to napraviti.Ali njihova reakcija može opet izazvati reakciju Irana. Rekao bi da će to biti igra mačke i miša. Ja se nadam da će ovo ipak sad zadovoljit iranske apetite i njihove proksi igrače Hezbolah, Hamas, šijitsku miliciju u Iraku ili dolje Jmenove Hute pa da bi to bilo u ovom trenutku dovoljno.
Bliži se 7. listopada. što vi očekujete u narednim danima?
Kovačević: Bojim se da će eskalacije biti. Treba razumjeti i to da je Izrael pod stalnim raketnim napadima, pa i onda kad nema nekog aktunog ratnog sukoba na terenu. I čini se da Izrael procjenjuje da je sad trenutka da definitivno riješi pitanje svoje sigurnosti, ali mislim da je osnovni problem u tome što Izrael sebi pridržava pravo da svoju sigurnost ostvari tako da svima oko Izraela život zagorča i život učini krajnje nesigurnim, a to se osobito odnosi na palestinsku populaciju i sad u svijetlu ovih fantastičnih izraelskih uspjeha protiv Hezbolaha i svi su fascinirani tim rješenjima i svi su zaboravili na više od 40 tisuća civila ubijenih u Gazi, gotovo 100 tisuća ranjenih u Gazi. Izrael opravdano na prvo mjesto stavlja svoju sigurnost, ali tko je glavni izbor nesigurnosti za palestinsko stanovništvo. Izrael ih bespoštedno ubija. Čak 11 tisuća Palestinaca je uhapšeno na Zapadnoj obali, bez suđenja, bez ikakvih procesa.