Više je vremena prošlo od Draženove smrti do danas, nego od njegova rođenja do te tragične nesreće. O Draženu Petroviću nitko nije pozvaniji pričati od njegova starijeg brata. O kojem je Dražen rekao: ''Da je Aco igrao nogomet, i ja bih. Da je vaterpolo, ja bih isto". O tome kako se radom može preskočiti sve prepreke i doći do vrha, o tome kako je Draženov prerani odlazak trajno poremetio hrvatsku košarku, ali i o Nikoli Jokiću, jednom od najboljih igrača danas - Aco je razgovarao s našim Petrom Panjkotom.
Aco, hvala vam što ste izdvojili na današnji dan malo vremena za RTL Direkt. Pitao bih vas na početku, 30 godina se napunilo otkad smo mi košarkaški zaljubljenici ostali bez svoga heroja i uzora, vi bez mlađeg brata. Koje su vam uspomene na njega na današnji dan nekako najistaknutije, u prvom planu?
"Logično, vremenom bol otupi. Tako da ovog trenutka, a i zadnji nekoliko godina, ostaje samo jedan neizmjeran ponos na sve ono što je Dražen napravio. I tu nismo ni ja niti majka toliko posesivni da to gledamo kroz prizmu 'otišao je sin i brat', jednostavno smo svjesni koliko je toga u svom kratkom životu Dražen napravio, i za sam sport košarku, a ako hoćete, u one zadnje dvije godine, '92. i '93., za promociju Hrvatske kao države. Svjesni smo isto tako one fantastične '92. i finala kojeg smo odigrali protiv dream teama u Barceloni, koji je i dan danas najveći uspjeh hrvatske košarke"
Svi koji smo ga pratili dok je igrao imamo i dalje vrlo izraženo to sjećanje na njega, zapravo uopće ne blijedi. Ali, kako biste, recimo, nekom klincu koji ga nikad nije gledao najuvjerljivije i najkraće objasnili Draženovu veličinu i njegov pristup košarci, ali i životu?
"Svim klincima je poruka vjerujte u sebe i svoje snove, nema nepremostivih prepreka, radom, ako je u korelaciji s talentom, možete preskočiti sve prepreke i doći do vrha. To je Draženova poruka, jer on je iz godine u godinu, po završetku sezone, pogotovo onih završnih godina, bio toliko kritičan prema sebi i gledao kako da popravi ono što nije valjalo. Prema tome, kontinuirani rad i objektivna samokritika, to je ono što te vodi prema naprijed"
Da se tragedija nije dogodila, Dražen bi imao još sigurno pet-šest sezona na najvišoj razini ispred sebe. Što mislite, kako bi one dalje izgledale, bi li ostao u NBA-u, bi li ostao u Netsima, što bi se dalje događalo?
"U Panathinaikosu je bio Željko Pavličević trener, a Stojko glavni igrač. I oni su pripremili, ajmo je tako nazvati, europski nemoralnu ponudu za Dražena. Jer, nemojmo zaboraviti, Draženu je te godine istekao njegov četverogodišnji, ali rookie ugovor. To nisu bili veliki novci. Dražen je po prvi put te '93. bio u prilici da napravi, ajmo ga nazvati, megaugovor u tom kontekstu. Dakle, s jedne strane je bio Panathinaikos, kao sigurna europska opcija, a s druge strane je bilo, ne mogu se sjetiti četiri ili šest NBA klubova, ali sjećam se da su na toj listi bili poredani na prvom mjestu New York Knicksi, s Patom Rileyjem koji je htio spariti Johna Starksa i Dražena u bekovski par i na taj način napasti NBA titulu, naravno tu su bili Netsi, koji bi mu dali lukrativni ugovor, jer ga je Willis Reed obožavao, kao i Chuck Daly. Kao treća opcija, trener koji je osvojio NBA prsten i koji je bio ludo zaljubljen u Draženove igračke mogućnosti, a Dražen je upravo svoje najbolje utakmice pružao protiv tog trenera Rudyja Tomjanovicha i njegovih Houston Rocketsa. Ne znam, sjećate li se ta 44 poena i onoga poteza kao Olajuwona šalje po ćevape. Prema tome, osobno vjerujem, znajući kolika je Draženu bila ultimativna namjera uspjeti u NBA-u i doći do All-star utakmice, vjerujem da bi se u konačnici odlučio za jednu od tih NBA opcija"
Vi ste '95. bili izbornik, kada je reprezentacija osvojila posljednju veliku medalju, broncu na Europskom prvenstvu? Može li se reći, mislim to je moj dojam, a vjerujem da nisam usamljen, da je i Draženova smrt kumovala tome da je tada počelo to urušavanje i propadanje hrvatske košarke koje traje do danas?
"Da je Dražen ostao živ, sigurno je da bi ta reprezentacija, onako intacta, nastavila igrati sljedećih 7-8 godina zajedno, i da bi tu bilo puno kvalitetnijih rezultata, a samim time bi se dobilo vrijeme, da se uz njih odgoji nova generacija košarkaša koji bi, ne mogu reći nastavili tim putem, ali bili u zoni velikih rezultata. Tako da mislim da je Draženov prerani odlazak, odlazak lidera, poremetio dosta toga u hrvatskoj košarci"
Da, jer on je bio izrazito lider, a nakon toga se više nikad nije uspio stvoriti neki novi.
"U takvom smislu, nismo ga imali nikad više"
Mene zanima što mislite kako bi se Dražen danas uklopio u NBA ligu, jer mi se čini da je ova fast break igra i fokusiranost na tricu dušu dala za njega, da bi tu savršeno plivao.
"Danas je košarka puno brža, sve se svodi na šut, pogotovo u tranziciji, nakon 6-7 sekundi, a to je nešto što bi Draženu fantastično odgovaralo, gdje bi imao puno više čistih situacija za šut, tako da ne sumnjam da bi mu ovaj profil košarke puno više odgovarao nego ovaj ratnički iz 90-ih"
I za kraj, da se vratimo na baš na današnji dan. Nakon prve utakmice NBA finala, Nikola Jokić je, ne znam jeste li to vidjeli, eksplicitno spomenuo Dražena, nakon što je ostvario triple double u toj prvoj utakmici, Grant Hill ga je u emisiji poslije pitao u koga se ugledao kada je odrastao. Zezao se da je to Shaq, ali je spomenuo Vladu Divca, Peđu Stojakovića i Dražena. Koliko vam znači da trenutno najbolji košarkaš na svijetu spominje Dražena, iako se rodio nakon što je on umro?
"Lijepo je, možda je to čak i ultimativno priznanje, kada netko tko je dva puta bio MVP, možda je zaslužio i treći i bit će još koji put, dakle jedan od najboljih igrača na svijetu kaže da postoje ljudi koji su otvorili taj put u NBA-u, to je po meni možda i najveća ostavština koju je Dražen ostavio generacijama koje dolaze iza njega"
