Oči u oči s orangutanom ili odlazak u srce indonežanske džungle – samo je po sebi fascinantno. Slaven je u tu avanturu krenuo u kolicima.
"Išli smo u pravu pravcatu džunglu, družili se s divljim orangutanima i to tako da smo ih gledali s 50-100 metara nego doslovno smo ih dirali, imali interakciju s njima", govori bloger i putopisac Slaven Škrobot.
Ovaj 37-godišnji Zagrepčanin proputovao je dosad između 30 i 40 zemalja. Prepreke za njega ne postoje.
"Ideja je pronaći čovjeka koji će razumjeti moje potrebe kada mu objasnim. I netko kome će to ujedno biti zanimljivo. Ono, u stilu, da ja njemu ispričam što želim i on kaže: 'Idemo'", govori Škrobot.
Tri mjeseca putovanja po jugoistočnoj Aziji s njim je bila osobna asistentica Laura.
"Ljudi ne znaju kako Slaven funkcionira, na primjer da se on ne može sam okrenuti u krevetu kad se nažulja, da ne može sam obaviti WC, da ne može neke stvari", kazala je Slavenova osobna asistentica Laura Huzjak.
On otkriva detalje koji oslikavaju koja je to logistika za njih bila.
"Za mokrenje se moram kateterizirati pa sam poslao dva paketa s po 300 katetera, jedan je išao za Bangkok, drugi za Kambodžu. Od tri kofera koje sam nosio, u jednom je bio samo moj toaletni stolac od 20 kilograma", govori Slaven.
Laura je također nosila ruksak s više od 15 kilograma foto opreme. Kad bi se bavila kamerom, to je značilo da se ne može brinuti o Slavenu pa su morali imati trećeg kraj sebe. Slaven primjećuje da je lijepo bilo sve gledati na društvenim mrežama, ali s druge strane internetske stvarnosti bio je to baš golemi pothvat i napor.
Prije odlaska na svako mjesto, prethodilo bi jako puno puno posla, morali su provjeriti svaki smještaj i je li on prilagođen za Slavena. Samo u Tajlandu promijenio je više od 15 brodova, niti jedan nije bio prilagođen za osobe s invaliditetom, trebalo je naći ljude i baš "onaj" brod na koji se Slaven mogao ukrcati.
"Imali smo dosta velike probleme kod trasfera kopnenim putem iz Tajlanda u Kambodžu pa iz Kambodže u Vijetnam. I susreli smo se s ljudima koji su nas htjeli 'opelješiti', iskoristiti situaciju što ja ne mogu hodati. Htjeli su uzeti novac. Pa smo se, nažalost, svađali", kazao je Slaven.
Otkriva i detalj kako to izgleda kada traži loklace za pomoć. U Tajlandu je napisao objavu na društvenim mrežama i javilo se skoro 300 Tajlanđana. Trebalo je sve kontaktirati, odabrati, ispregovarati.
Organizirati ovakvo putovanje je bila, dodaje, logistička bomba. Puno stresa, ali istodobno i prekrasno putovanje s milijun anegdota.
"Fascinantno da sam ja bio najviši jer su me nosili na ramenima, ali sam svejedno pobrao pijavicu na nozi. Ali, eto, dio je iskustva", prepričava.
Na putovanju su se nizale države i mjesta, od Tajlanda i Bangkoka, preko Kambodže i Vijetnama. Posjetili su Bali, potom Javu za koju kaže da je prekrasna na svom istočnom dijelu gdje nema turista.
"Tamo se nižu palme, rižina polja, popeli smo se i na dva aktivna vulkana, vidjeli prekrasne slapove...", otkriva ljepote koje je doživio.
Popeo se i na najveći budistički hram na svijetu Borobudur. No na njega nije smio u invalidskim kolicima jer je to zaštićeno kulturno dobro, trebao je posebnu dozvolu da ga nose na vrh.
"Bilo je jako vruće, stepenice su bile visoke, prolaz je bio uzak... Jedan od četvorice ljudi koji su me nosili bio je prilično puniji i zapuhao bi se kad me gurao po ravnom. Bilo je pomalo kaotično", govori Slaven. Ipak, osvojio je i taj vrh.
Osim onih koji su preko društvenih mreža pratili njegova putovanja, kaže da su reakcije lokalaca u tim zemljama divne, da je njegov dolazak za mnoge poticajan, inspirira ih.
Pun dojmova vratio se u Zagreb, skoro bez ogrebotine, ipak priznaj da na takvim putovanjima ima nekoliko strahova.
"Bojim se zmija i strah me uvijek prije letova. Na putu sam napravio glupost i rezervirao kartu leta za krivi dan. Dobro je prošlo, letjeli smo dan nakon. Ali uvijek je taj strah jesam li sve napravio, imam li sve dokumente, vize... A i ja dajem svoj život tim ljudima u ruke. Objasnim sve prije dolaska, ali bojazan postoji", iskren je.
Kad se dojmovi slegnu i pregledaju sve fotografije te video materijali, na redu je pisanje knjige. Ali već ima ideju gdje bi dalje, želja mu je iduće ljeto posjetiti Island. Zaželio se i bicikliranja pa jedva čeka isprobati novi asfalt na biciklističkoj stazi zagrebačkog Jaruna.
Putovanje iza njega, bila je samo jedna u nizu Slavenovih avantura - prije godinu dana biciklirao je od Savudrije do Istanbula. Prošlo ljeto odlučio je doći na vrh svjetionika na Jadranu. Granice su samo u glavi…
"Naravno da sve nije moguće, jer da ja sad zacrtam da idem na Mt. Everest to ne bi bilo moguće, naravno. Ali, da, stvari koje ja već znam otprilike što se može, što se ne može tako da kada nešto zacrtam i znam da je moguće, znam da je to ostvarivo", zaključuje Slaven.
