Prošli je tjedan dana na javno savjetovanje pušten nacrt Zakona o osobnoj asistenciji kojeg su kritizirale mnoge osobe s invaliditetom.
Smatraju ga da nije dovoljno dobar, a odvjetnik te ujedno osoba s invaliditetom Damir Jelušić, sve je komentirao na svom Facebooku te vrlo plastično pokazao što znači kad su bez asistenta.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
"Dođe tako ta moja asistentica u 8 ujutro, obavi mi toaletu, odjene me, transferira u kolica, iako to ne može sama, ali uzmimo da može, skuha mi kavu, dok ja radim očisti malo po kući, popegla i ostalo, nakon toga mi skuha i da ručak i eto ti već začas je došlo 16 sati kada moja asistentica odlazi jer joj je isteklo radno vrijeme.
Volio bih da mi “epohalne iskoraklije“ poput Andreja Plenkovića, Marina Piletića, Zvjezdane Bogdanović, Marice Mirić i sličnih odgovore na jedno prilično jednostavno pitanje: kako vi točno smatrate da ja mogu, čak i na elementarno fizičkoj razini, 16 sati u komadu, od 16 sati popodne do 8 sati ujutro kada će moja asistentica opet doći u svoju smjenu, živjeti sam?
Ne pitam vas tko će me počešati na mjestu na kojem to sam ne mogu učiniti. Iako, ni to pitanje ne bi bilo nimalo smiješno jer, vjerujte mi, nije nimalo smiješno kada te nešto jako svrbi satima, a ti se ne možeš sam počešati. Dapače, izluđujuće je.
Možda čak i ponajviše zbog spoznaje koliko malo je potrebno da ta neugodnost prestane. A ti ne možeš ni toliko malo. Ne pitam vas čak ni tko će me za to vrijeme odjenuti, obuti ili mi nešto dodati.
Pitam vas tko će mi u tom dugom vremenskom intervalu, a posrijedi su dvije trećine dana, pružiti samo ono neophodno i nužno da bih preživio? Jer, pretpostavljam da se slažete da moram piti? Jesti? Prije spavanja popiti lijekove za dvadesetak bolesti od kojih bolujem?”, pita Jelušić nadležne. "Niste glupi, samo se ponekad pravite takvima. I gluhima", zaključuje.