Zvonar Crkve Gospe od Ružarija u Ražancu jedan je od posljednjih zvonara u Hrvatskoj koji ručno zvoni: "luncija" kada zvonima slavi i "breca" kada objavljuje vijest da je netko iz mjesta umro. Zvonima se nekada tjeralo oblake s tučom, a danas ga pak koriste da mještane obavijeste o požaru.
Nije mu teško doći zvoniti ni po kiši ni po orkanskoj podvelebitskoj buri koja nosi i krovove jer zvoniti se mora. Često bi mu, kaže, pomoglo ronilačko odijelo.
"Ako je velika bura ja i dalje moram biti ovdje", kaže nam zvonar iz Ražanca Branko Žagar i dodaje kako svako zvono ima svoju funkciju.
Minutu se zvoni za uobičajene obavijesti, 5 minuta kada netko u mjestu umre, a duže kod izvanrednih prilika i opasnosti.
"Zdravo Marijo zvoni ujutro, srednje zvono kad netko umre, a malo, kad je fešta i onda sva tri zvona zvone", objašnjava Šime Miletić iz Ražanca.
"Kad su požari, onda zvonu sva zvona koliko ljudi ima. Barem u dva zvona ili u ovo sridnje veliko zvono. Kad dugo zvoni, nešto je ili je tragedija na moru, bure pušu, brodovi su vani, ljudi su vani, zato zvona služe", kaže Đenka Toman, koja živi u blizini zvona.
Zvonima često za sreću znaju pozvoniti turisti, pa to uzbuni cijelo mjesto, ali i zvona i zvonar su odavno postali turistička atrakcija
"Ti ljudi vide tog čovjeka kako zvoni i njegovu tehniku zvonjenja. Na kraju krajeva, njegov sluh je interesantna činjenica sama po sebi i sigurno kao takva pruža jedan određen doživljaj gostima koji tu dolaze", poručuje Ante Miletić, direktor TZ Općine Ražanac.
"Turisti čekaju ovdje kao da počinje neko kazalište, čekaju mene. Tu su i djeca, sjede tu iza zvona i svi čekaju kad ću ja početi zvoniti", dodaje zvonar.
Iako planiraju graditi zvonik, u Ražancu ne planiraju tako skoro digitalizaciju zvona jer im je njihov zvonar nezamjenjiv.
