"Počelo je tako s jednom čašicom, dvije, tri. Pa društvo pa ovo pa ono. Rođendani, fešte… I pretvorilo se u ovisnost", govori nam Martin Bučar.
Godinama je pio svaki dan. Stres na poslu, privatni problemi, slavlja, alkohol je bio rješenje za sve. Malo pomalo preuzeo mu je život.
"Počeli su problemi u obitelji još veći problemi na poslu. Zdravstvenih problema nešto malo i onda sam se odlučio na liječenje. Otišao sam u bolnicu Vrapče, na odjel alkoholozima", prisjeća se liječeni alkoholičar Martin Bučar.
Napravio je ono za što rijetki imaju snage, priznao je da ima problem. Od 250 tisuća alkoholičara u Hrvatskoj, tek svaki osmi potraži pomoć.
"Trebamo se zabrinuti. Alkohol je otrov koji uzrokuje otprilike 200 različitih problema vezanih uz zdravlje", upozorava Krešimir Radić s Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu.
Ti problemi dovode do brojnih preranih smrti, pokazalo je istraživanje iz 2020. Statistika kaže da je prosjek EU 3,6 umrlih od alkohola na 100 tisuća stanovnika. Hrvatska je četvrta najgora u Uniji s 6,5 umrlih na 100 tisuća, najbolje su Grčka, Italija i Malta dok je apsolutni rekorder susjedna Slovenija u kojoj od alkohola umire preko 17,3 osoba na 100 000 stanovnika. Pijemo puno, često nekvalitetan alkohol pa nije čudo što umiremo gotovo duplo više od prosjeka Europske unije. Još je veći problem što počinjemo sve mlađi.
"Jako malo radimo na pitanju prevencije. Zdravstveno prosuđivanje u školama praktički ne postoji. U kućama držimo alkohol koji je dostupan djeci", upozorava Krešimir Radić.
Ipak nije sve tako crno. Mnogi se uspiju izvući iz ralja alkoholizma i okrenuti novu stranicu. Liječenje je tek prvi korak, nakon toga je na redu povratak u zajednicu i socijalizacija.
"Nakon bolnice ljudima je obično problem i oni kažu prije izlaska iz bolnice kako su tjeskobni, kako ih je strah, kako ne znaju kako će se vratiti opet u istu sredinu. Mnogi od njih su iz razrušenih obitelji", govori klinička psihologinja i predsjednica Udruge Jedni za druge, Sanja Maroević.
Udruga Jedni za druge postaje im druga obitelj. Bivši ovisnici pomažu djeci s teškoćama, vode ih na terapijsko jahanje, brinu za njih…
"Tako raste samopoštovanje bivših ovisnika. Dobivaju sliku o sebi da vrijede, da su poželjni, da su potrebni", zaključuje stručnjakinja Maroević.
Ben je možda ovisan o slatkišima, ali je zato pomogao Martinu koji već 10 godina nije o alkoholu.
"Može se, može se. Treba samo dobra volja i čvrstoća čovjeka da kad se odluči da mora jednom reći dosta", za kraj optimistično zaključuje liječeni alkoholičar Martin Bučar.
Put oporavka nije lagan, a prvi korak je najteži: priznati da problem postoji…
