Imamo najvišu stopu inflacije u Eurozoni. U isto vrijeme cijene osnovnih poljoprivrednih proizvoda spustile su se na najnižu razinu u proteklih godinu i pol. Postavlja se pitanje zašto onda cijene na policama i dalje rastu i zašto će još rasti. Reporter RTL-a Danas Marko Šiklić razgovarao je s ugostiteljem Marinom Medakom o cijenama usluga u turizmu, stranim radnicima i radnim dozvolama i o tome hoćemo li uopće imati dovoljno radnika.
Početkom svake turističke sezone rastu i cijene. Hoće li tako biti i ovoga ljeta?
Sigurno oni koji moraju dignuti cijene će ih dignuti. Mi određujemo cijene na osnovi više parametara, prije svega ulazne sirovine i to je najčešće jedna trećina. Jedna trećina je najčešće trošak radne snage i u ostaloj trećini, najčešće trošak od PDV - a i ostalih stvari koje moramo dati državi. To je uvijek jedna složena jednadžba koja funkcionira tako da se sve složi u nju i to je nekako izlazna cijena na osnovu projekcije prodajnih kapaciteta koliko taj ugostiteljski objekt može izbaciti. Samim tim, ako je najam jako visok na određenim frekventnim lokacijama, čisto logično da će tu zbog tih troškova, gdje onda troškovi najmova rastu 30, 40, 50 posto ukupnoj bilanci raste i sama cijena izlaznog proizvoda. Samim tim nije isto na periferiji ili predgrađu ili u centru grada. Uvijek svi znamo da koliko novaca imamo, tamo ćemo ići popit kavu pa nema logike da svi vozimo najskuplji auto, Ferrarija ili ne znam što, ako nemamo novaca da kupimo. Isto tako i s kavom. Tko tko želi sjediti u centru, on mora skupo platiti kavu ili bilo koji drugi proizvod.
U nekom prosjeku koliko bi kava ovog ljeta trebala biti skuplja?
Jako je teško reći, ali ja bih bi rekao sukladno s inflacijom. Dosad je ugostiteljstvo pratilo sve u skladu s inflacijom, a ako inflacija održava 10%, vjerojatno će biti skuplja 10%, s tim da ako govorimo samo o kavi, s obzirom na slabe urode, ja vjerujem da će kava jako poskupjeti u narednih šest mjeseci.
Koliko?
Pa ne znam točno, teško je reći koliko, ali vjerujem da će poskupiti zato što je nema. U Vijetnamu je podbacio urod kave i sad svi proizvođači kave na svjetskoj razini imaju problema s kavom.
Što je i s famoznom kuglicom sladoleda?
Ako vam raste najam, ako rastu troškovi, rastu plaće, raste sve pa raste i cijena kugle sladoleda. Nema logike da kugla sladoleda košta euro ako su ulazni troškovi euro, a najčešće je to onda puta tri. Ja znam, ima premium sladoleda koji koštaju mjeric - sedam eura. I redovi su stalno za te sladolede, što znači da to ljudima to ne smeta jer oni žele taj premium sladoled platiti.
Postoji li mogućnost da se poput Dubrovnika i drugi gradovi pridruže tome da su cijene niže za domaće goste?
Pa mislim da to malo nije baš po zakonu, ali eto, to je na izboru svakog ugostiteljskog objekta da daju popust kome god žele i koliko god ga mogu maksimalno zakonski dati.
Guverner je danas izjavio kako inflaciju guraju visoke cijene usluga u turizmu. Što vi na to kažete?
Mi svi smo svjesni da je prezasićenost ponude u našem turizmu i svi zajedno dižemo cijene u skladu s inflacijom. Rekao bih da prije svega ulazni parametri definiraju izlaznu cijenu naših proizvoda zato što ako nam raste cijena troška radne snage i troška ulaznih sirovina i svega ostalog, čisto logično da će rasti izlazna cijena. To je jako jednostavna priča.
Što se tiče nedostatka radne snage samo u prva dva mjeseca ove godine 50 posto je više izdanih dozvola za strane radnike. Kako riješiti taj problem?
Pa prije svega država nije odredila što želi s tom radnom snagom i vidim da nitko u izbornoj kampanji nije dotakao to pitanje. To je suludo. Oni nisu odredili žele li te ljude integrirati, da li žele ljude učiti hrvatski jezik i žele li da ti ljudi ostanu tu živjeti ili što žele da se događa s tim ljudima? Znači, uopće nije određeno i to je po meni apsolutno suludo. I izdavanje radnih dozvola će biti još veće na ovaj način ako država vodi politiku tako da ne uredi sustavno što želi s tom radnom snagom. Jer ako želimo da ti ljudi ostanu u Hrvatskoj, da ne budu kao naši gastarbajteri koji su iz Njemačke slali nama novce u Hrvatsku, a isto tako da oni šalju u Nepal, Filipine. Ako želimo da ti novci ostanu u Hrvatskoj onda država mora odrediti točno što želi s tim ljudima tako da se integriraju, nauče jezik i da im se omogući da ostanu živjeti u Hrvatskoj.
