U kafileriji u Sesvetskom Kraljevcu završit će svih 20 tisuća svinja eutanaziranih zbog afričke kuge. 140-ero zaposlenih skuplja, prerađuje i uklanjanja životinjski otpad. Pojačan je oprez već prilikom transporta svinja. Vozila se prate uz pomoć GPS-a. Mora se u svakom trenutku znati na kojoj se poziciji nalaze i idu li najkraćim putem bez zaustavljanja.
Poduzimaju se stroge biosigurnosne mjere. No, to ni ne čudi s obzirom na to da je ovdje riječ o jednoj od najzaraznijih virusnih bolesti. Virus afričke svinjske kuge u smrznutom mesu u škrinji može ostati aktivan i do 400 dana, a na cipeli i 300 dana. Kada kamion stigne u bazu, objašnjava Zlatko Heruc, pomoćnik direktora kafilerije za kontrolu HACCP-a i veterinarstvo, procedura je sljedeća:
"Prvo što se treba napraviti je da se svinje podrobe na veličinu čestice od 50 milimetara, znači 5 centimetara i takve čestice odlaze u stroj koji se zove sterilizator, destruktor. Samo ime kaže tu se sterilizira da ne može ništa preživjeti, ni jedan uzročnik zaraznih ili parazitarnih bolesti. To su oni već svima poznati parametri. 133 stupnja pod tlakom vodene pare 3 bara najmanje 20 minuta."
Nakon toga idu sušenje, dodatno steriliziranje, a onda i prešanje kada se dobiva mast i kruti dio koji se melje i prosijava. Na kraju ostane samo mesno koštano brašno.
U cijelom procesu nema zagađenja za okoliš. Otpadna voda ide na pročišćavanje na biološki uređaj za otpadne vode, a za zrak, tu su kokosova vlakna koja se poslije koriste kao gnojivo.
"Sav otpadni zrak iz procesa prolazi kroz pročišćavanje putem biofiltra koji se nalazi iza nas koji se sastoji od kokosovih vlakana i od iverja drveta. Čista zrak nakon prolaska kroz cijelu biofiltersku masu, organski dio odlazi van kao takav, pročišćeni" objašnjava Ana Špehar Ćosić, voditeljica zaštite okoliša i kontrole kvalitete u kafileriji.
Ovdje je zbrinuto ukupno 15 000 svinja, a tvrtka za svoje usluge dobiva 36 centi po jednom kilogramu. Suprotno općem mišljenju, ostatke zaraženih svinja ne spaljuju.
"Mi nismo spalionica, ovo je postupak sterilizacije pod tlakom. Naši proizvodi, kada se radi o onima iz kategorije jedan i dva među koje spadaju moraju kasnije otići na spaljivanje. Znači to naše mesno koštano brašno odlazi u cementaru na paljenje. Ni jedan ovaj proizvod ne može završiti u bilo kakvom lancu možebitne prehrane zato jer se to mora spaliti" tvrdi Zlatko Haruc.
Tek su na pola 10-godišnjeg koncesijskog ugovora. Jedina su tvrtka u Hrvatskoj koja ima sve potrebno za zbrinjavanje životinjskog otpada i to će, izgleda očito biti i ubuduće.
