Počelo je vrijeme pričesti i krizmi. U jednoj od najvećih zagrebačkih župa kroz koju na godinu prođe oko 200 krizmanika, reporterka Kristina Čirjak razgovarala je sa fra Vladimirom Vidovićem, svećenikom u župi Sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu.
Jesu li darovi i proslava postali važniji od samog sakramenta, osobito kada govorimo o sakramentu krizme?
"Pa nije rijetkost, u vremenu u kojem živimo. Često nam pogled na život, općenito način razmišljanja otiđe u nekakvim nebitnim stvarima i to se nekako pogubilo. Pa tako kada govorimo o sakramentu krizme, onda prevladava govor o darovima. Prevladava govor o odijevanju, a malo se ili rijetko spominje ono što sam sakrament potvrde u sebi nosi, koliko on ima duhovno značenje, tj. da onda u tom kontekstu možemo reći da materijalno preuzima primat nad duhovnim. Što ne bi trebalo biti, kada govorimo o sakramentu potvrde, odnosno sakramentu krizme".
Spomenuli ste odijevanje. Posvećuju li krizmanici previše pozornosti o odjeći, što je u konačnici i trošak za same roditelje?
"Tu postoji različita praksa. Dakakako da svi žele izgledati lijepo na taj poseban i svečan dan u životu i sada, kako tome pristupiti. To je vječita dvojba. Određeni župnici, a i mi tako u ovoj župi, imamo praksu da imamo uniformirana odjeća znači jednu svečanu lijepu bijelu haljinu s crvenom trakom koja simbolizira Duha Svetoga. I onda u tom smislu, na taj način svi krizmanici izgledaju jednako. A opet, s druge strane netko želi naglasiti različitost, a onda se dopušta tu sloboda u izboru haljina, u izboru nakita, odjeće i svega ostalog, što je nekako tu i onda to zna biti jedan financijski dodatni trošak za same roditelje. Smatram da je to dobro tako imati barem u Crkvi dok se dijeli taj sakrament.
Jesmo li zaboravili smisao samog sakramenta potvrde?
"Pa da, to je zapravo možda nekako i najžalosnije što se izgubimo u tom razmišljanju. U svom nazivu sakrament potvrde potvrđuje onu vjeru koju smo primili u sakramentu krštenja, kada su tu vjeru ispovijedali naši roditelji i naši kumovi u naše ime, gdje bismo mi onda u odrasloj dobi, u zreloj dobi trebali prihvatiti tu vjeru i potvrditi s darovima Duha Svetoga. Onda se nekako pogubio u ovim nebitnim, nevažnim temama, tako da preferiram i uvijek bih stavio naglasak da razmišljamo o bitnim vrijednostima u našem životu".
Što darovati krizmanicima?
"Što se tiče darova, tu je po meni stvar zapravo vrlo jednostavna. Svaki krizmanik ima svoga kuma, a kum bi trebao svoje kumče poznavati u toj mjeri i onda nekakav prigodni dar darovati. Osobno preferiram darove koji će imati nekakvu trajnu vrijednost, da će taj krizmanik imati lijepu uspomenu na taj važan i bitan događaj u njegovome životu, a s druge strane nešto što će biti od koristi. Ja bih osobno poklonio nekakvu knjigu".
