Međunarodni je dan osoba s invaliditetom. U Hrvatskoj ih živi 660 tisuća, najviše u Zagrebu. Međutim, tek njih 6 posto je zaposleno.
Da to treba mijenjati, potvrđuju frizerka Ksenija Jukčić i prodavačica Martina Strah.
'Nikad nisam pomislila da nešto ne mogu'
Kseniji Jukčić ples, kao i posao u frizerskom salonu, unatoč invaliditetu, nikad nisu bili prepreka. "Nikad nisam pomislila da ja nešto ne mogu. Ne postoji situacija u kojoj bi ja odustala od ovog posla, ali dok mogu, škare i mašinicu ne ispuštam iz ruku. To je jedna velika ljubav", kaže nam vlasnica frizerskog salona Ksenija.
Ali svoje dvije ljubavi, supruga i mlađu sestru, izgubila je prije 27 godina u prometnoj nesreći. Nju je spasilo čudo. Njezina hrabrost i pozitivna energija, kolegama i klijentima su inspiracija. "Jako entuzijastična i vesela žena. Jako uživa u svom poslu i voli što radi i to se stvarno vidi kroz njene akcije i riječi", izjavila je Nika Modesti Šapina, kolegica i frizerka u Ksenijinom salonu. "Ksenija je dapače vedrog duha i vesela tako da mi je super doći ovdje uvijek. Uvijek popričamo o problemima to mi je vrhunski", tvrdi Sandrino Starčević, Ksenijin klijent.
S 15 godina Martini je pukla aneurizma. No, oporavila se i danas je majka dviju djevojčica. Deset godina radi kao prodavačica u trgovini. "Mislila sam da nikad neću moći raditi u trgovini i raditi ovaj posao, ali kolegice su mi pomogle. Preuzimam robu, slažem proizvode. Veseli me to, veseli jer uvijek dođe nešto novo, nešto zanimljivo i onda s kolegicom lijepo surađujem i ispunjava me to", rekla je prodavačica Martina Strah.
'Veselim se svakom danu'
Hrvatska se ne može pohvaliti brojem zaposlenih osoba s invaliditetom. Od 653 tisuće, njih tek 3924 ima posao. Ipak 23 cijela 4 posto je to više nego lani. Edukacija je ključna.
"Svi ljudi koji rade sa mnom su ugradili dio sebe u moj uspjeh jer bez njih ja ne mogu biti takva, jer ja uvijek kažem osoba s invaliditetom bez pomoći društva je nemoćna", tvrdi vlasnica frizerskog salona Ksenija.
No, to ne znači da ne može uživati u životu. "Ja se veselim svakom novom danu, svemu što nosi, što to god bilo, uvijek je ona moja 'Kad se nađeš u situaciji u kojoj ne možeš izbjeći, uživaj u njoj'", dodaje Ksenija.
"Mi kao osobe s invaliditetom želimo sudjelovati u ovom društvu i doprinositi zajednici jer mi to možemo", uz smijeh smatra Martina. Jer samo takvo razmišljanje i potpora zajednice pružaju im priliku da pronađu sreću i ulogu u društvu.
