Bračni par Ceranac u domu za starije živi tri godine, za svoje mjesto prijavili su se 12 godina ranije.
"Starost ne pita, ona može zadesiti u jednom momentu i postaneš nemoćan, a mi smo to htjeli izbjeći da nas netko treba dovoziti u dom, da možemo ovdje lijepu starost doživjeti", kaže Davor Cernac, korisnik Doma za starije osobe Sveti Josip u Zagrebu.
"Mi smo sebi osmisli život, nismo došli prisilom, došli smo svojom voljom i stvarno nam je lijepo tu, ja zalijevam cvijeće tu svaki dan", kaže Terezija Cernac. O tome što donosi starost na vrijeme je počela razmišljati i njihova sustanarka. U dom je stigla 16 godina nakon što je predala prijavu. "Zato smo se i prijavili ranije i preporuka je svima neka se prijave pa ne moraju baš odmah doći, ali ako se pokaže potreba onda su na redu ako su upisani, a ako nisu - mogućnosti nema", objašnjava Dragica Hruš.
U zagrebačkom Domu za starije Sveti Josip imaju 356 mjesta. Duljina čekanja je različita i ovisi o vrsti sobe, zdravstvenom stanju korisnika te ovisnosti o drugima. "U principu slobodnih mjesta nema, čim se mjesto isprazni odmah dođe do popunjavanja. Uvijek se manje čeka na ulazak u stambeni dio doma, a za viši stupanj usluge čeka se i do 10 godina", rekla je Ljiljana Vrbić, ravnateljica Doma za starije osobe Sveti Josip u Zagrebu.
Cijena smještaja u zagrebačkim domovima nisu rasle šest godina. Korisnici se nadaju da će tako i ostati jer od svojih mirovina većina si ništa više ne može ni priuštiti.
"Mi za sada od svojih mirovina pokrivamo to, ostane nam za lijekove i dalje ništa. Ja sam radila u tekstilu, a kakve su bile plaće takve su sada i mirovine. Sve što treba više, kćerka sada financira", Ana Štirjan, korisnica Doma. Slična priča diljem zemlje. Velik broj umirovljenika dom si od svoje mirovine ne može platiti. "Za oko 100 eura je manja, ali imala sam nešto ušteđevine sada sam i prodala nešto od doma. Za sada ide ne znam kako će biti dalje, ako cijene budu išle gore", kaže Terezija Levačić, korisnica Doma za starije i nemoćne osobe Čakovec
"Ne mogu živjeti ni plaćati od svoje mirovine, fali mi 200 eura za dom, to plate djeca", dodaje Ivanka Medved, korisnica Doma za starije i nemoćne osobe Čakovec. Za 346 takvih korisnika Međimurska županija osigurala je 200 eura jednokratne pomoći za subvencioniranje smještaja u domu. "Oni koji su s najnižim mirovinama, oni koji ne iznajmljuju nekretninu, dakle mirovina im je jedini prihod, njih smo stavili u sustav financijske potpore. Vodili smo se tim kriterijem najniže mirovine bez obzira jesu li smješteni u privatne ili u domove kojima je osnivač država ili županija", pojasnio je Matija Posavec, međimurski župan.
Velika je to pomoć njihovim korisnicima kaže ravnateljica Doma za starije i nemoćne osobe Čakovec. Cijene smještaja od lipnja su rasle za 20 posto. "Nismo mogli podmiriti troškove dobavljača hrane, energenata, ništa drugo, a da ne pričam da ako ponovno ne podignemo cijenu, ne možemo ići prema novim zapošljavanjima koja su nam potrebna. Naša cijena je na polovici cijene smještaja u privatnim domovima i to puno govori o tim listama čekanja", rekla je Suzana Belović, ravnateljica Doma za starije i nemoćne osobe Čakovec.
Na njihovoj je trenutačno 1.400 osoba. Najteže je pronaći mjesto za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti. "To su ljudi koji su obično pokretni, moramo im omogućiti kretanje vani, ali uz nadzor, njihove prostorije trebaju biti napravljene tako da se ne ozljeđuju. To su ogromni izdaci, ali sada svi moramo stremiti prema tome jer broj takvih ljudi ekstremno raste", dodaje Belović.
Mjesta u domovima za starije kronično nedostaje u cijeloj zemlji. Situaciju će donekle popraviti 18 centara za starije s oko 1.800 smještajnih mjesta. Jedan takav bit će i u Kostreni. "Naša županija treba još puno više kapaciteta nego što će biti u ovom domu, dakle tu ima apsolutno mjesta i za sve druge projekte i županijske domove i ostalo s obzirom na to da Županija primorsko-goranska spada u tri županije koje imaju najmanji kapacitet u odnosu na broj stanovnika starijih od 65 godina", rekao je načelnik Kostrene Dražen Vranić.
Osječki umirovljenici druže se u sklopu poludnevnih boravaka na 14 gradskih lokacija. Smještaj u domu još im nije potreban, a s obzirom na mirovine kažu o tome je teško i razmišljati. "Znate kako mi kažemo - molimo Boga da samo legnem i zaspim, jer meni je žao i te naše djece, oni imaju svoje troškove", kaže Marija Juriša iz Osijeka. Svi oni zaslužuju dostojanstvenu starost, a mnogima od njih upravo takva je skupa i nedostižna.
