Tko je danas htio izvaditi krv u Zavodu za Hitnu medicinu u Zagrebu, naišao je za zatvorena vrata.
Dogodilo se to Štefici Stepić koja je mamu dovela na vađenje krvi: "U Draškovićevoj nam je doktor rekao da je to bolnica za lomove i da se ovdje javimo. Ali kad smo došli, sestra je izašla i rekla da oni nemaju nikakvih uređaja, da je sve maknuto i da će oni samo pregledait mamu pa da mora ići dalje. Gdje, ne znaju".
Već mjesecima se u ambulanti Zavoda za hitnu medicinu izvode isključivo pregledi. Tko mora vaditi i običnu krvnu sliku, a kamo li nešto ozbiljnije, taj mora u bolničku Hitnu.
Iz gradskog ureda, kao ni iz same Hitne, nitko ne želi stati pred kamere. Uvjeravaju nas da tu nema priče jer za tim laboratorijem nije postojala ni potreba. Međutim, stvar je u tome da je netko prije 50 godina odlučio da će se taj laboratorij otvoriti, kao što su sada odlučili da će se zatvoriti.
A odluka još nije službeno o tome ni donesena. Upravno vijeće je predložilo zatvaranje i malo po malo laboratorij je potpuno ispražnjen.
Nastavni zavod za hitnu medicinu odgovara priopćenjem da laboratorij sve te godine plaća sam Zavod, a ne HZZO, da ta usluga nikad nije bila ni ugovorena. Služio je isključivo kao pomoćna diagnostika.
Nakon evaluacije poslovanja laboratorija, utvrđeno je da je u zadnjih pet godina broj pacijenata, koji se dnevno obrade u laboratoriju u kontinuiranom padu svega i da ih je dnevno svega 1,9. To je generiralo troškove pretraga deset put veće nego u prosječnom laboratoriju.
Jasna Karačić, predsjednica je Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, komentirala nam je: "Najvažnije je od strane bilo koje zdravstvene ustanove da javno komunicira s pacijentima ono što mogu ostavriti i što ne mogu ostavriti u zdravstvenom sustavu. Zaista se postavlja pitanje uopće učinkovitosti i potrebe da je tako velika zgrada stoji prazna."
Istina je da su se ovdje uvijek obavljale isključivo najmanje hitnosti, ali pacijenti su dolazili.
Josip Iveković iz Zagreba kaže zašto je na tom mjestu vadio krv: "Brzo je bilo gotovo, nisam dugo čekao. Puno brže nego na hitnoj u bolnici. Ali puno ljudi nije znalo da se to može tu napraviti pa nisu ni dolazili".
Koja je svrha, pita se i član Odbora za zdravstvo zagrebačke skupštine. Kad se gradila bila je, kaže, megalomanski projekt vrijedan nekoliko desetaka milijuna eura. Zanimljivo, 2009-e je zgrada dobila i nagradu kao najbolja javna zgrada na svijetu.
Gradski vijećnik i liječnik Trpimir Goluža o svemu kaže: "Bila je ideja da se tamo uspostavi moderna hitna služba koja bi radila ozbiljnu trijažu bolesnika i da se time sprečava prekomjerno zatrpavanje hitnih bolničkih prijema. Ali sad, kad više nema ni osnovnih laboratorijskih pretraga, to je zapravo nemoguće."
Ona nije prazna, u njoj radi 450 ljudi, tu je gotovo stotinu vozila sanitetskog prijevoza i hitne pomoći, cijela centrala poziva 194. Iako je građena tako da na dva kata mogu smjestiti 100-tinjak unesrećenih, pacijenata će biti, čini se, sve manje i manje.
