Ljeto nije samo sezona Ťnovinarskih kiselih krastavacať, već i prilika za kino-distributere da okrenu još koji novčić Ťpodvaljujućiť publici već viđeno, i iskoriste činjenicu da još uvijek postoje i tvrdokorni filmofili koji će svako djelo radije pogledati na velikom platnu nego na elektronskom zaslonu kod kuće.
Mora se priznati da su ljudi u Broadway kinu uspjeli, rukovodeći se kriterijem popularnosti, napraviti dobar izbor ostvarenja koja su harala blagajnama, a ni kod kritike nisu loše prošla. Izuzetak koji nije po kritičarskom ukusu je Ťljigaviť Ja ću budan sanjati, još jedan film u kojem je zloupotrebljen Robin Williams, inače genijalan glumac ako dođe u ruke pravom redatelju s pravim scenarijem. Tu je i Divlji zapad, ali ta zafrkancija s Willom Smithom ionako nije napravljena da bude kritičarima po volji, nego da zabavi raju i zaradi novce. S te strane to djelo sasvim lijepo funkcionira. Tu je i Lucasovo meganedjelo, kojim je uspio od sebe odbiti mnogobrojne ljubitelje prethodnih Ratova zvijezda, ali i steći ključne nove fanove (ekonomski ključne!) među dječicom koju ne smetaju kriminalne rupe u logici radnje. O Matrixu ne treba reći ništa više nego da je to temeljni film PC/video/Sega generacije, izvsno urađen. Inače slaba Klopka ne bi bila toliko gledana da nije bajne Catherine i starog šarmera Seana, ali oni bi i još gori film učinili gledljivim. Roberto Benigni svojim benignim crnim humorom svakako zaslužuje još jedno gledanje. Još jedan veliki plus ljudima iz Broadwaya valja upisati za to što su predivnoj, šarmantnoj romantičnoj komediji Noting Hill vratili njen pravi naslov, umjesto ljubavni-vikend-roman imena kojim su ga nakazno okrstili naši distributeri prilikom premijernog prikazivanja. Što se propuštenog tiče, Gladijator je još uvijek u redovnoj distribuciji.
Umjesto trošenja vremena na recentno pristigle hollywoodske promašaje, bolje je pogledati neki od filmova s ove revije i bar znati da ste za svoj novac dobili odgovarajuću protuvrijednost.