Treći najveći hrvatski grad, Rijeka, proslavio je 70 godina
oslobođenja od fažizma, a jedino je jedno malo selo u Zagorju
obilježilo obljetnicu smrti onoga koji je s partizanima iz Rijeke
potjerao fašiste. I ne samo iz Rijeke. 35 godina je prošlo od one
nedjelje kada je Miroslav Lilić obukao crnu kravatu i objavio
kako je "Umro drug Tito".
A o Josipu Brozu Titu i njegovu naslijeđu Zoran
Šprajc je u RTL Direktu razgovarao s
Titovom unukom, redateljicom Sašom Broz.
Kakve su vas emocije prolazile dok je Titova bista
deložirana iz Ureda predsjednice?
To je komad kamena, ali moram reći da ja razumijem predsjednicu i
njen čin, što je maknula bistu. Doista nije jednostavno nositi se
sa naslijeđem čovjeka o kojem se toliko priča, ipak više
pozivitno nego negativno. Tako da, ja da sam političarka imala
bih strah da 35 godina nakon njegove smrti njegovo ime još uvijek
doista živi.
Vi dakako ne možete biti objektivni kad je u pitanju
njegova povijesna ili politička uloga, ali koliko možete biti
subjektivni? Koliko ste zapravo imali priliku upoznati vašeg
djeda s obiteljske strane? Pretpostavljam da on nije koji imao
klasičan familijarni život.
Pa nije, ja ga zapravo znam i poznajem isključivo s te strane. O
njemu kao političaru znam isto kao što znate vi ili kao netko tko
je još do nedavno nešto više učio u školi o tom razdoblju. Dakle,
znam ga isključivo kao djeda, kao čovjeka. I pošto ga nisam mogla
uspoređivati ni sa čim drugim, svakako da taj odnos nije bio
klasičan odnos kakav su imali drugi moji prijatelji. Oni su meni
zavidjeli na nekim stvarima, ja sam pak njima zavidjela na nekom
drugačijem odnosu koji su imali sa svojim
djedovima.
Koliko je taj kult ličnosti, koji ga je pratio, namjerno
ili nenamjerno, opterećivao vas ili obitelj?
Mene osobno je opterećivao kasnije, kad sam odrastala. Kad sam
bila dijete, iz tog aspekta svojeg nekakvog djetinjstva koje sam
provela uz njega, nekad više, nekad manje, mogla sam zaključiti
da ne živimo isto kao što žive druga djeca. U tom nekakvom smislu
viđanja sa djedom, djeda koji ti ne može doći doma, na rođendan
.
Vidim da često na svojim Facebook statusima branite
nekakve vrednote iz toga vremena. Jeste li vi onda
Jugonostalgičarka?
Pa nije, ja zapravo imam nostalgiju za svojim djedom i mislim da
to nije ništa čudno, ima svatko za svojim. To ipak treba
prepustiti povijesti, a i ljudima koji su nekakav svoj ozbiljniji
dio živote živjeli tada. Ja sam bila dijete pa mogu usporediti je
li se tada živjelo bolje, ili se bolje živi danas.
Vi ste doista poznata i priznata hrvatska kazališna
redateljica, dobili ste nedavno i naj naj nagradu na Naj Naj
festivalu, za predstavu "Waitapu" u Žaru ptica. Vi svoju
nostalgiju sada prenosite na područje filma i radit ćete
dokumentarni film o vašem djedu. Je li to sada zapravo vraćanje
duga tom vremenu i njemu?
Pa, ne tom vremenu jer ja ne žalim ni za kakvim vremenom. Kao i
svaka osoba, žalim za nekakvim djetinjstvom koje je izgubljeno,
ili nije izgubljeno. Ja ću ga pokušati naći. Želim iz svog
osobnog aspekta, koji će u potpunosti biti lišen politike, osim u
onoj mjeri u kojoj je politika utjecala na naša viđenja, naše
druženje i na neke poznate povijesne ličnosti koje su prolazile
kroz moje djetinjstvo, pokazati zapravo kako je to izgledalo.
Četiri godine me najbolji prijatelj nagovara da se upustim u tom
i mislim da je sazrijelo vrijeme.
Kako komentirate ove dosadašnje radove na temu života i
rada Josipa Broza Tita?
Moram iskreno priznati da nisam to sve ni gledala. Ne doživljavam
to osobno, s obzirom da sam napravila jednu jasni distinkciju
između njkega kao čovjeka kojeg sam ja obožavala i svog djeda, i
političara.
Ali, i vas zanima politika?
Samo u okviru moje djelatnosti...
Vi ste aktivna članica savjeta SDP-a, niste članica
stranke. Kako komentirate današnji SDP sa tog aspekta? Stara
garda SDP-a reći će da je ovaj SDP i Zoran Milanović iznevjerio
mnoge ideale, pa i neke od onih koje je imao
Tito...
Ja ne bih sada znala definirati koji su to ideali, ali mislim da
se naslijeđe mog djeda nikako ne smije sagledavati u okviru niti
jedne stranke koja trenutačno postoji na našem regionalnom
području, nego više na nekakvim međunarodnim okvirima. Tim više
ako uzmete u obzir činjenicu da je on ipak bio jedan od
suosnivača nesvrstanih koji znamo da su dugo godina bili glavna
premosnica između Istoka i Zapada. I to mislim da je veliko i
značajno naslijeđe koje nadilazi ove naše okvire.
Ali to prezime koje vi nosite je i jedan određeni
politički kapital. Mislite li ga unijeti u stranku? Dakle,
učlaniti se i bavit se politikom?
Ne mislim biti članica niti jedne stranke. Mislim da upravo iz
ove svoje nezavisne pozicije najviše mogu pridonijeti. I zahvalna
sam da svojim nekakvim djelovanjem na području kulture mogu
pomoći SDP-u, ali mislim da nije potrebno da to formaliziramo, tu
ljubav.
O Josipu Brozu Titu i njegovu naslijeđu Zoran Šprajc je u RTL Direktu razgovarao s Titovom unukom, redateljicom Sašom Broz