PREDJELO
Novi Zeland Dali su nam Petera Jacksona, Flight of the Conchords, bungee jumping, strašne All Blackse i njihovu haku, a sad mogu proći u drugi krug Svjetskog prvenstva u nogometu. U zemlji koja ima više ovaca nego ljudi, za očekivati je da će se danas mnogi janjac zavrtjeti na ražnju – bez obzira na ishod utakmice s Paragvajem, jer Kiwiji su još uvijek presretni što su uopće ovdje. No – što ako stvarno prođemo, pitaju se zabrinuto novinari u nekim lokalnim medijima? Novi Zeland ima jedan jedini profesionalni nogometni tim (Wellington Phoenix, u australskoj ligi), ali je zato velesila u ragbiju – što ako mladi zabriju na okruglu umjesto jajaste lopte, ako All Blacksi počnu gubiti popularnost na račun All Whitesa (nisu baš pokupili simpatije domaćina s takvim nadimkom repke...)? Razveselili ste nas i učinili ponosnima, ali nemojte sad baš pretjerivati – neizrečeni je zaključak tih analiza...
Paragvaj Sve južnoameričke reprezentacije su trenutno na prvim mjestima svojih skupina, a nijedna još nije zabilježila poraz na ovom SP-u. Paragvajci si ne mogu dozvoliti da budu prvi. Na glasu kao najratoborniji na kontinentu – u 19. stoljeću zaratili su istovremeno s Brazilom, Argentinom i Urugvajem, izgubivši 90 posto muškog stanovništva u procesu, a 1930. pobili su se Bolivijcima oko teritorija Chaco, koji je navodno bio bogat naftom. Paragvaj je dobio rat, naftu nije našao, ali je u spomen pobjede nacionalni stadion u Asunciónu (korišten kao skladište oružja i streljiva) nazvan Estadio Defensores del Chaco. Prošle godine, ogromni cementni blok otkinuo se s dotrajale tribine uoči utakmice i na mjestu ubio dva policajca, a petoricu teško ozlijedio. Khmm, jel netko spomenuo Maksimir?
GLAVNO JELO
Italija Talijani se još i danas spore s Englezima oko toga tko je izmislio nogomet, budući da se u Italiji nešto slično igralo još u rimsko doba, pa zatim tijekom srednjeg vijeka, a od 16. stoljeća je Calcio Fiorentino bio jedna od najpopularnijih masovnih razbibriga. U toj igri sudjelovale su ekipe od po 27 igrača – mora da su barem 15 od tih igrali u obrani... Treba napomenuti da je ovo 17. pojavljivanje Azzura na SP-u, a 17 se u Italiji smatra nesretnim, budući da je rimski broj XVII anagram od Vixi, što na latinskom znači "živio sam" – dakle, više ne živim... No, talijanski navijači bit će sasvim zadovoljni ako momčad bude opasno živjela do 90. minute i onda rasturi Slovačku 1-0 golom iz sumnjivog jedanaesterca: to je ono što oni sami, bez imalo autoironije, nazivaju "talijanskim načinom"...
Slovačka Slovaci su svoju prvu utakmicu na domaćem tlu nakon uspostave nezavisne države odigrali protiv Hrvata. Bilo je to 1994., a mi smo zlorabili njihovo gostoprimstvo i nepristojno ih napucali 4-1. Tada su vidjeli da će morati još puno raditi i nakon 16 godina konačno su ostvarili uspjeh – plasman na SP slavio se danima, a izbornik Vladimir Weiss od sreće se kao curica rasplakao pred kamerama... Sad kad su tu, izgledaju kao da su zalutali, a najviše ih ljuti loša igra kapetana i najboljeg igrača: budalasti mladić Marek Hamsik u Napulju se "proslavio" poziranjem za novine sa zloglasnim mafijaškim donom i bjeguncem od pravde Domenicom Paganom, kao i hvaljenjem da vozi 140 km/h po centru grada, jer ga "svi policajci poznaju". I sad vi od takvog tipa očekujte da napravi nešto protiv Italije...
PRILOG
Danska Prema relevantnim istraživanjima, Danci su službeno najsretnija nacija na svijetu. Dodamo li tome da su bajke njihovog H.C. Andersena prevedene na više jezika od bilo koje druge knjige na svijetu osim Biblije, sigurno je da vjeruju u happy end i za ovu reprezentaciju. Neće moći ponoviti bajku s Europskog prvenstva 1992., ali ako prođu skupinu vjerojatno će na Paragvaj – što nije nepremostiva prepreka, tako da bi mogli daleko. Izbornik Morten Olsen na tom poslu je već osam godina, a po njemu je repka dobila čak dva nadimka: najprije Olsen-Banden, po popularnim danskim filmovima o genijalnom kriminalcu i njegovoj bandi, a zatim – Olsen's Eleven...
Japan Japanci su do prije dvadesetak godina imali jednu od najneobičnijih nogometnih liga na svijetu, u kojoj su se natjecale ekipe najvećih (multi)nacionalnih kompanija: Hitachi, Mitsubishi, Toyota, Nissan, Mazda... Nije bilo prelazaka između timova, osim ako bi jedna zaposlenik jedne kompanije prešao raditi u drugu, što se događalo iznimno rijetko. Onda su ih potpuno zaludjeli nogometni manga-stripovi i anime-crtići o Captainu Tsubasi, klubovi su profesionalizirani i promijenili su imena... Nama Europljanima sve je to fascinantno skoro koliko i njihova nenadmašno perverzna seks-industrija, ali i previše bizarno da bi smo ih ozbiljno shvatili. Hoće li nas iznenaditi?
DESERT
Nizozemska Za njih je sve dosad bila laganica – prošli su kvalifikacije sa stopostotnim učinkom, primivši samo dva gola, a istim tempom nastavili su i na SP-u, prvi osiguravši prolaz skupine. U momčadi vlada apsolutna idila, a čak je i vječno posvađani dvojac – izbornik Bert van Marwijk i Robin Van Persie – sada u najboljim odnosima. Inače, van Marwijk je kao trener Feyenoorda nekoliko puta izbacivao Van Persieja iz prve momčadi i stavljao ga da trenira s rezervama, a napadač mu se oduživao pokazivanjem srednjeg prsta, što su jednom uhvatile i kamere. Zbog trenera Van Persie nije htio produžiti ugovor s klubom i otišao je besplatno u Arsenal, mada je iste sezone van Marwijka u Feyenoordu zamijenio legendarni Gullit. "S ovakvim ponašanjem neće moći igrati ni u jednoj ozbiljnoj momčadi", rekao je tada Bert za njega. No, stvari se očito mijenjaju...
Kamerun Možda postoji i dodatni razlog zašto Kamerunci više nisu u stanju ponoviti uspjeh iz 1990., kada su Roger Milla i ekipa oduševili nogometni svijet. Naime, te godine je u zemlji ponovno uvedeno višestranačje, nakon duge diktature koja je posve centralizirala zemlju usprkos težnjama za federalizmom. Tada je zemlju zahvatio val demokratizacije i optimizma, ali od tada se situacija bitno pogoršala zbog korupcije i separatističkih težnji na području koje je nekada bilo Britanski Kamerun i sada se želi otcijepiti kao Republika Ambazonija. Ti sukobi stvorili su podjele i među igračima. Kako kaže legendarni Ivica Osim: "Kamerunci su zaradili previše para. Svako kupi kalašnjikov i ne smije mu nitko ništa".
Na prvom sastanku FIFA-e 1904. je nastala ideja o međunarodnom prvenstvu, no pokušaji održavanja turnira su propali s obzirom da se Engleska pridružila zemljama koje su osnovale organizaciju (Belgija, Danska, Francuska, Nizozemska, Španjolska, Švedska, Švicarska) tek 1906. Prvi uspješan turnir je bio na Olimpijskim igrama u Londonu 1908., ali za njega je više zaslužan engleski Football Association koji je isti posao obavio u Stockholmu 1912. Velika Britanija je pobijedila u oba natjecanja. FIFA je zrelost za organizaciju velikog natjecanja pokazala 1930. godine, nakon što je organizirala olimpijske turnire od 1916., na prvom Svjetskom prvenstvu održanom u Urugvaju. Zemlja je dobila tu čast kao dio svog slavlja stogodišnjice samostalnosti, ali činjenica je da je čast došla zbog spremnosti da sama snosi troškove organizacije natjecanja. Momčadi iz Velike Britanije su odbile nastupati, jer nisu željele imati ništa sa svojim ratnim neprijateljima iz Prvog svjetskog rata i tako sve do 1950. kada je natjecanje, prvo nakon Drugog svjetskog rata održano u Brazilu. Bile su to još godine kada je FIFA tek pokušavala postaviti svoja svjetska prvenstva na svoje noge. Spas je došao u obliku tehnologije, točnije televizije. Od 1954, do 1986, broj televizijskih prijemnika na svijetu se povećao sa 30 milijuna na 650 milijuna. FIFA nije najbolje reagirala na početku. SP u Švicarskoj 1954. je prvo natjecanje koje je prenošeno televizijom, iako samo u devet obližnjih zemalja. Međutim, FIFA nije uzela lovu za to. No, interes publike za žive prijenose utakmice je primijećen. Baš kako je Pele pomogao promijeniti način na koji se nogomet igra, jedan drugi Brazilac, Joao Havelange, koji je postao predsjednik FIFA-e 1974., je promijenio način na koji se nogomet plaća. On je od najvažnije sporedne stvari na svijetu napravio posao. Umjesto da prodaje TV prava udruženjima prikazivača poput European Broadcast Union (organizirao prijenos prvog SP, danas najpoznatiji po Natjecanju za pjesmu Eurovizije) počeo ih je prodavati privatnim kompanijama koje su plaćale više. Puno više. Ispočetka su prikazivači uzimali veliki profit od prikazivanja reklama tijekom živih prijenosa. Neki od tih ugovora su završavali u rukama ljudi poput Horsta Dasslera, nasljednika Adidasa, koji je podržao Havelangeovu kandidaturu. On je otvorio vlastitu kompaniju International Sport and Leisure (ISL) koja se specijalizirala u rastućem poslu preprodaje televizijskih prava u čemu je trpala finu lovu u džep. Sustav korporativnog sponzorstva je zadnje desetljeće usavršio Sepp Blatter, koji je ured predsjednika preuzeo 1998. i posvetio se tome da FIFA-u ubacuje u što povoljnije poslovne aranžmane. Televizija je promijenila vremena u kojima se odigravaju utakmice kako bi se povećala gledanost u Europi, što je, recimo, 1986. u Meksiku dovelo do toga da su se prve odigravale u podne, na temperaturi od skoro 40° C. Igrači su protestirali, ali uzalud. Blatter je igru učinio doista globalnom. Od 1998. broj učesnica završnog turnira je povećan na 32, što je otvorilo prostora mnogim azijskim i afričkim reprezentacijama. Havelange je pomogao da se igra proširi nakon što je odlučeno da se 1994. turnir organizira u SAD-u u kojem do tada nije bilo pravog nogometa. To je i danas ostao najgledaniji turnir što je Blatteru dobro došlo da televizijska prava za 2002. i 2006. da onome tko u pojedinoj zemlji da najbolju ponudu. Osim toga, počeo je privlačiti samo najveće brandove i korporacije, a sva prava i sponzorstva su se prodavala u paketu za dva SP, a to jamči prihode neovisne o promjenjivosti globalne ekonomije. Prije četiri godine najveći sponzori su platili 875 milijuna dolara.
(I.P.)
