Ena Šarac već je tjedan dana zdrava djevojka. Predugih 11 godina mučio ju je, kako mu je oduvijek tepala, zločesti podstanar. Ostao je u Münchenu, zauvijek.
"Valjda mu je bilo toliko lijepo pa je toliko ostao. Možda bim, da sam bila malo grublja, ranije i otišao", kaže Ena.
Nakon šest operacija mozga, brojnih zračenja, kemoterapija, Ena je napokon pobijedila.
"Ena je uvijek bila vrlo vrlo uporrna i vrlo marljiva. Nikad nije odustajala ni od čega pa sam ja bila sigurna da neće odustati ni od borbe", rekla je Enina bivša razrednica Kristina Vučić.
"Ja bih se zahvalila svim predivnim ljudima u, kako kažu, maloj Hrvatskoj, ali po nama je to najveća zemlja na svijetu, jer ima najbolje ljude na svijetu. Bez njih mi danas ne bi bili najsretniji roditelji", oduševljena je Enina majka Biserka Šarac.
Obitelji Šarac život se polako vraća u normalu. Eni je, trenutno, na pameti samo škola koju zapravo nije ni doživjela. Maturantica je, koja je u srednjoškolskoj klupi provela svega nekoliko mjeseci. Ali, zato sve dječje bolnice, bolesti i bolesnike zna na pamet.
"Voljela bih, kad završim školu, boriti se za prava djece, posebno bolesne djece, ali i odraslih, jer mislim da svi imaju pravo na život", kaže Ena.
Nakon svega što je prošla, lako bi upisala i medicinu. U osječkoj bolnici je, primjerice, na nagovor liječnika ispitivala studente. A često bi, s doktorskom preciznošću postavljala i dijagnoze. Nije to ono što je htjela učiti, ali tako je živjela više od pola života. Sad napokon može učiti kako žive zdravi ljudi, a to želi i svima koji vode slične bitke.
Osamnaest joj je godina, a tek sad možemo reći da je život uistinu pred njom. Ona zna što će s njim, a mi znamo da ćemo Enu Šarac sresti još ponekad. Ovoga puta ne u borbi za život, već u borbi za ljude.
