Edwards, koji posjeduje 6,58 posto Manchester Uniteda, u budućnosti će se posvetiti lobiranju za klub, u Premiershipu i na sastancima UEFA-inih odbora. Prošlotjedna informacija na "siteu" "crvenih vragova" o Edvardsovu odlasku i prije planiranog silaska s trona početkom rujna nije bila "novinarska patka". Glavni razlog ubrzanja postupka "smjene vlasti" bila je, tvrde klupski izvori, želja da se Kenyonu omogući povezivanje konaca prije početka nove sezone.
Od 1980. godine, kada je nakon smrti oca Louisa preuzeo vođenje Manchester Uniteda, Martin Edwards klub je učinio jednim od najprofitabilnijih svjetskih sportskih proizvoda, s najbrojnijom "vojskom" navijača na svijetu. Pri izlasku na burzu vrijednost kluba s Old Trafforda procijenjena je na 927 milijuna funti (milijardu i 390 milijuna američkih dolara), a nedavnom prodajom ključnog paketa dionica Edwards je zaradio više od 50 milijuna funti (75 milijuna američkih dolara).
Martinov otac Louis Edwards krenuo je od ničega, sa samog dna. Počeo je kao trgovac mesom, a njegova poslovna oštroumnost i pozitivna nametljivost udarili su temelje financijski moćnom Manchesteru. Pod vodstvom njegova nasljednika "vragovi" su dosegnuli najveće uspjehe u klupskoj povijesti. Od 1990. osvojili su šest naslova Premiershipa, četiri FA Kupa, dva Liga kupa, te naslov prvaka Europe, titulu Kupa pobjednika Kupova i kontinentalni Superkup.
Tijekom proteklog razdoblja klub se pretvorio u planetarno poznato ime postavši zaštitni znak za "uspješne i postojane". U financijskim krugovima dobio je nadimak "Coca Cola nogometa". Koliki je samo put prijeđen u sto godina. Na kraju prošloga stoljeća direktori kluba na jedvite su jade spajali kraj s krajem i bankrot izbjegavali donacijama lokalnih pubova, a danas na burzi Manchester United vrijedi 927 milijuna funti. . .
Usprkos i više nego pozitivnom trendu Edwards je tijekom proteklih godina pokušavao prodati većinski paket klupskih dionica. Prvi neuspio pokušaj dogodio se 1984., kada je društvo s Old Trafforda trebao preuzeti novinski magnat Robert Maxwell. Pet godina kasnije zamalo je prihvatio ponudu poslovnog čovjeka Michaela Knightona "tešku" 20 milijuna funti (30 milijuna američkih dolara). No otkup je propao u posljednji čas, budući da Knighton, usprkos "žongliranju" u dresu Manchestera na travnjaku Old Trafforda, nije uspio sakupiti novac. 1991. Edwards je klub uveo u "tržišnu utakmicu" izvevši ga na burzu. Klub je doživio komercijalni "boom", novac se gomilao od prodaje svega što je nosilo znak Manchestera, od posteljine oslikane Ryanom Giggsom do sapuna ili vina "a la Manchester". Klupska poslovna mreža raširila se po cijelom svijetu putem maloprodajnih mjesta, fenomen je najdalje otišao na Dalekom istoku. Naposljetku, uvođenje vlastitog Manchesterova televizijskog kanala 1998. u suradnji s BSkyB-om Ruperta Murdocha, mnogi su vidjeli kao idejni početak uvođenja "pay per view" načina pretplate.
Prije dvije godine Edwards je još jednom pokušao prodati klub. BSkyB ponudio je 623 milijuna funti (934 milijuna i 300 tisuća američkih dolara), no sve je "upropastila" britanska vlada nakon prijave i primjedbi Odbora za monopol i ujedinjenje tvrtki. Tijekom po mnogo čemu burne godišnje Skupštine dioničara 1998. navijači su ispred prostorija kluba demonstrirali, a većina od 28 tisuća malih dioničara bijesnila je i tražila Edwardsovu ostavku. "Želi prodati tradiciju i ime nekome tko o nogometu ne zna ni najmanju stvar!", vikali su protivnici BSkyB-ove ponude. Prodajom 14 posto dionica koje je tada posjedovao, Edwards je mogao zaraditi 80 milijuna funti (120 milijuna američkih dolara). Pristalice prodaje kritizirale su ga zbog neiznalaženja zajedničkog jezika s "nedodirljivim" Sir Alexom Fergusonom i legendarnim Sir Bobbyem Charltonom, tada u funkciji direktora. No bilo je to tek "mazanje očiju", klub se htjelo prodati, u cijeloj priči dobro bi zaradili i "sporedni likovi". Kao sol na ranu na kraju se nadovezalo prošlogodišnje odustajanje Manchestera od FA Kupa, najstarijeg svjetskog nogometnog natjecanja, zbog sudjelovanja na Svjetskom klupskom prvenstvu u Brazilu.
Edwards nikada nije krio namjeru nasljeđivanja Sir Rolanda Smitha na čelu dioničkog društva Manchester United. Prošloga listopada nakon savjetovanja s obitelji svoj udio u vlasničkoj strukturi kluba smanjio je na 6,58 posto. No nije u pitanju bio samo "zamor materijala". Na takav postupak nagnao ga je i izričit uvjet po kojemu za osvajanje čelne pozicije dioničkog društva svoj udio mora smanjiti na "razumnu mjeru". Podsjećamo, 1980. godine, kada je Edwards naslijedio svog oca, obitelj je posjedovala 50,5 posto klupskih dionica. No Edwards je prerano vrtio ražanj, a zec je još bio u šumi, budući da je ovoga ožujka Sir Roland Smith obajvio da na funkciji ostaje još jednu godinu. Edwards je izgubio bitku na oba polja, ostaje pitanje ima li živaca i snage čekati do 2001. godine.
