WASHINGTON - Na Mjesečevoj površini ima čestica vode, pokazalo je najnovije istraživanje, suprotno svim dosadašnjim zaključcima znanstvenika po kojima je tlo na Mjesecu suho, uz moguću iznimku leda na polovima.
Autori ove najnovije studije o Mjesecu koristili su se podacima prikupljenih uz pomoć NASA-ina instrumenta nazvanoga "Moon Mineralogy Mapper" ili M3, a koji je u Mjesečevu orbitu postavio prvi indijski satelit Chandrayyan-1.
Taj instrument za kartografiju minerala određuje sastav tla na Mjesecu analizirajući odraz sunčeve svjetlosti na njegovoj površini. O prirodi minerala ovisi i dužina svjetlosnih valova pa su znanstvenici uz pomoć tih varijacija odredili sastav tla.
M3 je otkrio i dužinu svjetlosnih valova koja upućuje na prisutnost kemijskoga spoja vodika i kisika, što su autori istraživanja, koje prenosi američki časopis Science od 25. rujna, naveli kao glavni dokaz da na Mjesecu ima vode.
Instrument može ispitati samo površinske slojeve tla, duboke najviše nekoliko centimetara, rekao je Larry Taylor, jedan od autora studije.
Sve do ovoga otkrića znanstvenici su iznosili nedokazanu teoriju po kojoj na područjima stalnoga mraka u dnu kratera smještenih na Mjesečevim polovima ima leda i po kojoj je ostatak Mjeseca posve suh.
Autori nove studije misle da na tlu jedinoga Zemljina prirodnoga satelita postoje dvije kategorije vode: jedna koja potječe od vanjskog izvora, odnosno meteorita nastalih od leda koji padaju na Mjesec i druga koja potječe isključivo s Mjeseca.
Budući da stijene i tlo na Mjesecu sadrže približno 45 posto kisika, mora se još odrediti odakle dolazi vodik koji je primijetio instrument M3. Istraživači misle da ga donose solarni vjetrovi.
Uzorci tla i stijena koje su prije 40 godina donijeli astronauti misije Apollo, sadržavali su tragove vode. No većina spremnika u kojima su doneseni nije bila hermetički zatvorena zbog čega su znanstvenici zaključili da čestice vode potječu iz vlage u zraku te da ne potječu s Mjeseca.
