Kanadski fotograf s jordanskom adresom Christopher Herwig proputovao je tijekom 12 godina više od 18.000 milja diljem bivšeg Sovjetskog Saveza fotografirajući nevjerojatne, u arhitektonskom smislu brutalne, eksperimentalne i doista bizarne izvedbe autobusnih stajališta izgrađenih tijekom komunističke ere.
Ludost i hrabrost neznanih dizajnera
"Nikad ranije nisam vidio toliko različitih kreativnih izraza primjenjenih na javnim strukturama. Ti su dizajneri pomakli granice svoje mašte. Nisu se suzdržavali. Štoviše, otišli su i predaleko. Te autobusne postaje manje govore o Sovjetskom Savezu u cjelini, a više o regijama u kojima se nalaze i lokalnim umjetnicima, ljudima koji su često bili kreativno potlačeni“, kazao je Herwig za magazin Vantage.
Ludost i hrabrost – dvije su riječi kojima se mogu opisati ta betonska zdanja koja ondje i danas stoje ne samo radi putnika, nego i u čast njihovih neznanih dizajnera. Njihov brutalizam na profinjeno duhovit način svjedoči o jedinstvenosti tih javnih građevina podignutih iza Željezne zavjese.
Umjetnička sloboda u socijalističkoj provinciji
Herwig je proputovao tisuće kilometara što glavnim, a što sporednim cestama Kazahstana, Turkmenistana, Uzbekistana, Kirgistana, Tadžikistana, Ukrajine, Moldavije, Armenije, Gruzije, Litve, Latvije, Bjelorusije, Estonije te osporene regije Abhazije u potrazi za tim nevjerojatno odvažnim komunističkim relikvijama.
U pozadini priče jest i ona o krivom tumačenju da se u Sovjetskom Savezu ograničavalo kreativne slobode. Doduše, ironično je što se ta sloboda ispoljavala anonimno, u najdubljoj provinciji, daleko od očiju mnoštva, na sporednim putevima i neznanim mjestima.
Fascinantan spoj religijskog i komunalnog
Herwig govori da su njima ostvareni postkonstruktivistički ideali i jednstven spoj religijskih motiva i komunalne funkcionalnosti.
Građeni naizgled bez dizajna, ali i proračunskih ograničenja (neke su građevne uistinu grandiozne) autobusna stajališta pokazala su se plodnim tlom za umjetničko eksperimentiranje.
Iako posjeduju nesumnjivu genijalnost, njihova budućnost nije svijetla. Većina ih je danas u vrlo lošem stanju i često služe tek kao divlji javni zahodi, bez ambicija da ih se obnovi.
Zamijenit će ih dosadne standardne strukture
"Mnoge su u raspadanju i bit će zamijenjene dosadnim standardnim strukturama. One u udaljenijim krajevima, izgrađene od betona, imaju još izgleda preživjeti, no one bliže velikim gradovima već su zamijenjene ili će uskoro biti“, ističe Herwig.
Vidjevši ga da fotografira stajališta, mnogi lokalni žitelji nisu mu vjerovali da time želi učiniti pozitivnu stvar.
„Mislili su da mi je namjera prikazati njihovu zemlju u lošem svjetlu“, kaže Herwig.
Zapuštena vrijednost fantastičnih strukutra
Ipak, ne vjeruje da će njegove fotografije i objavljena monografija pridonijeti poboljšanju.
"Bilo bi sjajno kada bi ovaj projekt skrenuo više pozornosti na vrijednosti tih fantastičnih struktura, ali sumnjam da će se to dogoditi. Osjećao sa potrebu sačuvati ih bar na fotografijama“, zaključuje Kanađanin.
SOVJETSKO OSVAJANJE SVEMIRA: Kako je znanost zamijenila religiju, a Gagarin boga
