Mitnick je na glas došao 1992. godine a do 1995., kad je konačno bio uhićen, uspio je prodrijeti u računalne sustave tvrtki poput Motorole, Nokije, Novella, Suna i nekoliko američkih sveučilišta.
Oni koje je "posjetio" tvrde da su zbog toga imali milijunske gubitke.
Osim zatvorske kazne Mitnicku je 1995. godine bio zabranjen svaki pristup računalu, mobitelima ili drugoj sličnoj tehnologiji.
Zabranjeno mu je bilo i javno govoriti ili pisati o računalnoj tehnologiji pa čak i zaposliti se na mjestu gdje bi na bilo koji način mogao doći u doticaj s računalima i telekomunikacijskom opremom.
Kad je u siječnju pušten iz zatvora Mitnick se žalio i tražio ukidanje ovih zabrana jer ga one u suvremenom svijetu potpuno onemogućuju. "Ne smijem čak ni na bankomatu usred pustinje podići novac za put, gdje bih jedino, čini se, smio živjeti", primijetio je Mitnick.
Sud mu je dopustio da piše za jedan "online" časopis, drži
predavanja o računalima i bude savjetnik za jedan TV program. Određen mu je poseban nadzor i zabranjeno mu je napustiti Los Angeles.
