Rudan je kao gost u emisiji RTL Direkt konstatirao da je, osim britanskog soja virusa SARS-CoV-2 koji u sebi nosi odgovarajuću mutaciju, u Hrvatsku već ušao i južnoafrički soj, kao i to što bi novonastala situacija epidemiološki mogla značiti po našu zemlju:
"Mi u Hrvatskoj, s obzirom da cjepivo AstraZenece nije baš efikasno protiv tog južnoafričkog soja, a puno smo cijepili AstraZenecom, vjerojatno ćemo vremenom imati neki valić ili veći val južnoafričkog soja."
Na pitanje voditeljice bi li od kakve pomoći u takvoj situaciji bilo kombiniranje cjepiva ili docjepljivanje trećom dozom, što se posljednjih tjedana spominjalo na mnogim razinama struke i politike diljem EU-a, Rudan je objasnio posebnosti ovih virusa:
"Možda da vam objasnim koliko je bizaran i po nas nesretan mehanizam tih virusa koji nas najviše mogu ugroziti, a to su ovi koji izbjegavaju cjepivo. Načelno, da bi virus mogao nasumičnim mutacijama steći sposobnost da izbjegne imunosustav, to je statistički gotovo nevjerojatno."
Unatoč tome što mutacije kod virusa same po sebi nisu ništa novo, dapače, znanstvenici su ih od početka pandemije i očekivali, ovdje se dogodilo nešto posebno, nastavio je:
"Nije mi bilo jasno otkud ti sojevi. Činilo mi se, s obzirom na to da smo imali sedam do 15 novih mutacija koji su im svi pomagali da izbjegnu imunosustav, da su oni možda i genetski na neki način modificirani namjerno. Nije mi bilo jasno kako se to moglo dogoditi. Onda smo dobili odgovor na to; tužna i nesretna priča, od bolesnika koji su imunokompromitirani, bilo da su na kemoterapiji, bilo da imaju leukemije ili neke bolesti."
"Kad oni (pacijenti) obole, ne mogu dovoljno proizvesti protutijela da bi se mogli obraniti od virusa, pa su dobivali protutijela od ljudi koji su već preboljeli. No, oni nikad niti tih (protutijela) nisu mogli proizvest dovoljno. Po šest mjeseci su živjeli između života i smrti, a virus u njima je neprekidno učio kako se boriti protiv protutijela i skupljao te nove mutacije. I na kraju, prije nego što bi umrli, bi virus skočio na zdravstvenog djelatnika i onda se počeo širiti. To je način na koji nas je prevario i tužno je, jer smo pokušali spasiti najranjivije, a dobili smo soj koji možda izbjegne cjepiva", opisao je Rudan mehanizam i fenomen, što ih je nedavno objasnila i Petra Klepac, naša znanstvenica, docentica na London School of Hygiene and Tropical Medicine.
Novi dominantni soj koronavirusa
Nature je prije nešto više od jednog mjeseca objasnio istraživanje smrtnosti britanskog soja velike skupine znanstvenika, na kojem je radila i Klepac, a kojim je utvrđeno sljedeće:
"Na temelju 4945 umrlih za koje se znalo (da su imali britanski soj), procjenjujemo da je opasnost od smrti povezana s njim 55 posto viša."
Dotični znanstveni u članak iz Naturea, pokazalo se, epidemiološki je u vrijeme objave bio vrlo relevatnan jer baš nekako u međuvremenu, britanski soj koronavirusa postao je dominantan i u Republici Hrvatskoj.
Klepac je nešto prije objave u Natureu, u intervjuu za Večernji list objašnjavala specifičnost mutacija kod SARS-CoV-2.
"Svi virusi mutiraju i imaju određenu stopu mutacije, no SARS-CoV-2 mutira otprilike dvostruko sporije od virusa gripe te četiri puta sporije od HIV-a. Iako većina mutacija nema funkcionalnog utjecaja, može doći do mutacija koje omogućuju virusu da izbjegne naš imuni odgovor", kazala je i u tom grmu krije se objašnjenje toga da same po sebi mutacije koronavirusa nisu bile nikakvo iznenađenje, ali jest nagla pojava toliko novih varijanti s mutacijama koje virusu u određenoj mjeri omogućuju zaobilaženje stečenog imuniteta ljudi na originalni virus, odnosno varijantu koja se naziva i "divljom".
"One također mogu smanjiti efektivnost cjepiva", kazala je tada Klepac.
Više zaraženih znači i veće šanse za mutacije
"Treba napomenuti da, što je više ljudi zaraženo virusom, ima više prilika za mutacije pa vjerojatnost da dođe do bitne mutacije raste. To nam daje još jedan argument da što više snizimo razinu zaraze u populaciji dok ne dođe cjepivo kako bi se smanjila vjerojatnost takvih mutacija", objasnila je ono o čemu je u nešto drugačijem kontekstu objasnio sada i Rudan.
On je za RTL Direkt rekao da će i docjepljivanje definitivno dolaziti u obzir kako bismo se nakon cijepljenja zaštitili od sojeva s novim, nezgodnim mutacijama.
A da su mutacije sve veći problem, ako ne ranije, postalo je apsolutno jasno u ožujku u Indiji, kad su nadležna znanstvena i medicinska tijela potvrdila da je tamo definitivno potvrđena nova "dvostruko mutirana varijanta" koronavirusa. Vijest je tada slijedila jednu drugu, indijskog ministarstva zdravstva, o rekordnom broju novozaraženih i umrlih u toj zemlji.
Narednih tjedana rekordi su se u Indiji smjenjivali jedan za drugim i danas se eksplozija covida u Indiji generalno smatra posljedicom ponajviše novog soja. Manje od jednog mjeseca otkako je ministarstvo zdravlja objavilo da je potvrđeno da se i u Indiji razvio specifičan mutirani oblik novog koronavirusa, on je dosegnuo Europu.
Od veljače ove godine niz znanstvenika je javnosti otvorio dušu, objašnjavajući da su krajem 2020. bili iznenađeni, ne mutacijama koronavirusa samima po sebi, nego povećanjem njihove brojnosti, kao i još jednom specifičnosti, utvrđenom kod mnogih od njih.
Pa baš toliko mutacija koji virus čine opasnijim!?
"Bili smo stvarno iznenađeni. Gledali smo u to (statističke podatke) i govorili: 'Vidi, vidi, ma vidi samo koliko taj virus ima mutacija i pogledaj gdje se one nazale, toliko ih je na proteinu šiljka", komentirao je za ABC Health krajem veljače Damian Purcell, profesor virologije, imunologije i mikrobiologije na Sveučilištu u Melbourneu.
Šiljak protein je inače upravo onaj dio koronavirusa pomoću kojeg se veže za stanice tijela te prodire u njih. Promjene na njemu, uvijek pobuđuju sumnju da je riječ o mutaciji koja virusu omogućuje veću zaraznost.
U takvoj situaciji, kad se pojavljuje toliko mutacija koje su u određenoj mjeri kadre koronavirus učiniti zaraznijim ili čak smrtonosnijim, naglo je tema postalo "kad će sve ovo završiti" i "na koji to način promjene koronavirusa mijenjaju način na koji znanstvenici gledaju na covid-19".
O tome je početkom ožujka za Reuters govorio Chris Murray, svjetski poznati stručnjak sa Sveučilišta u Washingtonu. I on je, kao i mase kolega diljem svijeta, smatrao da je s pronalaskom niza cjepiva čovječanstvo na tragu kolektivnog imuniteta na covid.
No, onda se u veljači definitivno ispostavilo da južnoafrička varijanta može i smanjiti učinkovitost cjepiva, iako postojeća cjepiva i dalje uspijevaju cijepljenoga barem djelomično zaštititi, a može zaobići i imunitet osobe koja je već preboljela covid.
"Vidjevši te podatke, nisam mogao spavati", kazao je tada Murray
za Reuters.
Počeo se pitati kad će to sve konačno završiti, jer se među
znanstvenicima, s pojavom sojeva iz Južnoafričke Republike i iz
Brazila, počela javljati ideja da bi s ovakvim razvojem
situacije, moglo doći do toga da bi ovaj virus mogao postati
endemski, nastavljajući kružiti među zajednicama i vjerojatno još
nekoliko godina prijetiti obolijevanjem i povećanom
smrtnosti.
Čak i pri mutacijama, cjepiva spašavaju život!
To je bio još jedan argument za sprečavanje masovnog kruženja virusa koliko god se u nekoj zajednici to može postići kako bi se smanjila vjerojatnost od daljnjeg mutiranja, kao i za nastavak epidemioloških mjera u određenim uvjetima čak i nakon cijepljenja odnosno znatne procijepljenosti.
"I nakon cijepljenja i dalje bih nosio zaštitnu masku ako bi u okolici bila prisutna neka od varijanti", citirao je u ožujku Reuters samog Anthonyja Faucija, glavnog savjetnika za medicinu predsjednika SAD-a Joea Bidena.
I dok je, kako je tada dodao, dovoljan samo mali izboj nove nepovoljne varijante da se raspadnu planovi o tome kad ćemo se vratiti normalnom životu, s druge strane je velika prednost čovječanstva sada u tome što konačno imamo cjepiva koja dramatično smanjuju broj teških oblika covida, kao i to što se postojeća cjepiva relativno brzo mogu prilagoditi novim varijantama.
