Nepodnošljiva lakoća postojanja
Meandar, Zagreb 2000.
Na sadržajnoj razini Nepodnošljiva lakoća postojanja, peti roman Milana Kundere, neobična je ljubavna priča...
Tomáš i Tereza sreli su se u jednom malom češkom gradu i proveli zajedno nešto manje od jednog sata. Otpratila ga je do vlaka za Prag, a nakon deset dana došla je za njim. Vodili su ljubav još istoga dana, no ona je tijekom noći dobila temperaturu te je s gripom ostala kod njega čitav tjedan. Nakon toga se vratila u svoj mali gradić, dvjestotinjak kilometara od Praga. Tomáš je shvatio da se zaljubio i tada je morao odlučiti da li da je pozove da se preseli k njemu, ili ne. Jedna i druga mogućnost imale su dobrih strana, no nije mogao znati koja je prava dok nije probao. Tako ju je na kraju pozvao da dođe. U to vrijeme, imao je nekoliko ljubavnica s kojima je njegovao "erotska prijateljstva", vjerujući da je veza bez sentimentalnosti recept za sreću. Među njima, najbolje ga je razumjela slikarica Sabina, koja mu je pomogla pronaći posao za Reziku. Tereza je ubrzo otkrila Tomáševa "prijateljstva", a kako ih se on nikako nije mogao odreći, za utjehu ju je oženio i kupio joj psa. Prozvaše ga Karenjin? a budući da je bila 1968., godina Praškog proljeća, život Kunderinih junaka intenzivno se odvijao na dvije, međusobno isprepletene razine, i malo tko je mogao biti gospodarom vlastite sudbine?
Kao i u ostalim svojim djelima, Kundera se u Nepodnošljivoj lakoći postojanja uglavnom odlučuje za tri razine oblikovanja romana: svojevrsno esejiziranje, gradnju mikrodramatskih situacija kao ilustracija te paraleliziranje fabula. Sam Kundera će za svoje romane tvrditi da nisu psihološki, oni se nalaze s onu stranu estetike romana koji obično zovemo psihološkim ali niti filozofska meditacija ne igra u njima glavnu ulogu jer filozofija razvija svoju misao u apstraktnom prostoru, bez likova, bez situacija, a mora se priznati da, iako o fizičkim obilježjima svojih likova i njihovoj prošlosti kaže vrlo malo, oni ipak postoje u Kunderinim romanima smješteni u određeni prostor i situacije. Time što im Kundera ne daje vanjska obilježja, izuzev nekima npr. Terezi u Nepodnošljivoj lakoći postojanja, ti likovi nisu manje živi od drugih, ali suština njihove egzistencijalne problematike je ukorijenjena u drugim temama.
"?ako bismo pokušali izlučiti nešto što bismo mogli označiti kao opću Kunderinu idejnu orijentaciju, onda bi to vjerojatno bilo: otpor svakom obliku autoritarne vlasti, svakoj ideologiji koja teži totalitarnosti i zazor od osoba obuzetih mesijanskim kompleksom vođenja i usrećivanja drugih. Nepodnošljiva lakoća postojanja zapravo je ljubavna priča situirana u kontekst "praškog proljeća" 1968. i sovjetske okupacije koja je potom uslijedila. Ovo jest roman o ljubavi, ali ne i ljubavni roman. Kundera ne dijeli strasti svojih junaka i ne očekuje od čitatelja da se slijepo identificiraju s tim junacima: on njihova stanja ispituje, precizno bilježi, skeptično komentira. Stoga ta knjiga o strastima jest, paradoksalno, racionalni konstrukt. Otud i fragmentarna forma, diskontuitet u naraciji: Kundera svjesno razbija narativnu iluziju, obnažuje vlastiti književni postupak, izravno se obraća čitatelju, nudi mu kulturološke i filozofske eksplikacije kojima temu svojega romana situira u širi kontekst tradicije europske umjetnosti i filozofske misli?" (Velimir Visković)
Nepodnošljiva lakoća postojanja, baš kao i cjelokupni Kunderin književni opus, navodi na mnoga teorijska i književna promišljanja, o svakoj njegovoj rečenici mogao bi se napisati esej (Kunderi draga forma koju često koristi i u svojim romanima), i možda je upravo autor sam ponajbolje okarakterizirao svoje spisateljsko umijeće: "Ali što je to mudrost, što je roman? Postoji jedna izvrsna židovska poslovica: Čovjek misli, Bog se smije?Godi mi misliti kako je umjetnost romana došla na svijet kao eho Božjeg smijeha."
MILAN KUNDERA GOVORI:
Vrlo je malo podataka o Kunderinu privatnom životu, ali je zato on jedan od pisaca koji rado govore o svojim djelima i svojem umjetničkom stvaranju. Tako u Umjetnosti romana, prvom djelu koje je izvorno napisao na francuskom jeziku, Kundera iznosi cjelovit pogled kako na svoja djela tako i na roman kao "najevropskiju umjetnost", u čijoj je mudrosti pohranjena bit evropskog duha: "Iako većina ovih tekstova duguje svoje rađanje raznim konkretnim prigodama, sve sam ih koncipirao s mišlju da će jednog dana biti povezani jedni s drugima u samo jednu knjigu-esej, skup mojih razmišljanja o umjetnosti romana". Tvrdi da nema nikakvih teorijskih ambicija s ovom knjigom, već da je ona samo ispovijest jednog praktičara. Kako su Kunderina djela podjednako zanimljiva i kao književna djela i po svojoj strukturi upravo je Umjetnost romana zanimljiva za takovo razmatranje.
- o Modernim vremenima
- o lakoći
- o kiču
- o machou (i ženomrscu)
- o Čehoslovačkoj
VAŽNIJI LINKOVI:
Milan Kundera in English
Milan Kundera, The Unbearable Lightness of Being, and Prague
Clarifications, Elucidations: An Interview with Milan Kundera, By Lois Oppenheim
PRETHODNA KNJIGA TJEDNA:
Joanne K. Rowling: Harry Potter knjige
