Koji je cilj studenata s ovom televizijom? Radeći na fakultetu, vidim da mladi ljudi sa zebnjom gledaju na vrijeme kad će otići s fakulteta i uključiti se u profesionalno okruženje. Zato što imaju dojam da ih vani ne čeka ništa dobro, ne čeka ih zaposlenje ili, ako ih čeka, ono nije atraktivno, a ako je malo atraktivnije, sigurno je slabo plaćeno. Prema tome, oni za sebe ne vide puno dobrog i ono što im nudimo je, umjesto da čekaju i gledaju što će im se dogoditi, da u međuvremenu kod nas rade. Rad je uvijek bolji od iščekivanja i oni koji su nam se priključili prihvatili su tu ideju.
Mladi ljudi sa zebnjom gledaju na vrijeme kad će otići s fakulteta i uključiti se u profesionalno okruženje. Zato što imaju dojam da ih vani ne čeka ništa dobro, ne čeka ih zaposlenje. Mi im nudimo da umjesto da čekaju što će im se dogoditi, rade kod nas. Rad je uvijek bolji od iščekivanja.Hoće li Studentska TV biti televizija koja cilja samo na studentsku gledateljsku publiku? Stekla sam dojam tijekom konferencije za novinare da će to biti televizija koja će se obraćati široj gledateljskoj publici, da će nuditi filmove, snimke predstava... Jedno je što ja zamišljam, a drugo je što će ta televizija na kraju biti. Imam neku svoju viziju kako bi studentska televizija trebala izgledati, ali vjerujem da se ona umnogome razlikuje od vizije studenata koji će je proizvoditi. I mislim da je između te dvije stvari bitno što misle oni, a ne ja. Njihova vizija možda nije do kraja osviještena i artikulirana, jednostavno zato jer im nedostaje iskustva. No, s druge strane, ja imam iskustva, ali nisam više student. Mi idemo prema toj sinergiji. Ja doista ne kanim praviti program studentske televizije, nego studenti.
Koja je to vizija studenata? Oni nemaju viziju cijelog programa, imaju vizije nekih emisija. I mi cijelo vrijeme razgovaramo i mozgamo kakve bismo emisije htjeli raditi. Dolaze nam neke jako zgodne ideje, neke od njih su prekomplicirane da ih proizvedemo u ovom trenutku, neke su taman takve kakve trebaju biti. Sada to nekako nastojimo formirati. Krenut ćemo s dvije emisije – jedna se zove Akademska četvrt, i to će biti dnevna, uvjetno rečeno, informativna, odnosno mozaička emisija, koja će govoriti o studentskom životu i temama koje zanimaju studente. To je ujedno i naša dnevna porcija informacija i televizijskih priča za njih. I radimo emisiju koja se zove Alter ego, a koja govori o alternativnim načinima života i na koji se način sve može uživati svijet oko sebe. To je također nešto što studente zanima – otvaranje novih mogućnosti. Očekujemo i da ćemo u skoro vrijeme imati i glazbene i debatne emisije, te humorističke emisije. Ali to je sve u procesu osmišljavanja.
Humorističke emisije u vlastitoj produkciji? Da, zašto ne. To je realno.
Kad smo kod informativnog programa, koliko su studenti zainteresirani raditi političke emisije? Ne previše, s tim da se to ne može primijeniti na apsolutno sve. Ali rekao bih da one nisu prve emisije koje će njima pasti na pamet. Nije novost ni ako konstatiram nakon mnogih drugih da je nova generacija prilično apolitična. Oni su odrastali u vrijeme koje je politički bilo dosta kaotično i mislim da je njihova nezainteresiranost za politiku posljedica i rezultat toga. Politike će na televiziji biti onoliko koliko oni budu htjeli. Jedino ono na čemu ću inzistirati je da to bude televizija koja će afirmirati aktivizam i djelovanje, a nasuprot onome što prevladava u ovom trenutku u društvu, a to su nepoduzimanje, kukanje, jalovo jadikovanje. Kao urednik, inzistirat ću da te nelijepe načine reagiranja na društvenu krizu ostavimo drugima, a mi ćemo pokušati odgovoriti na to time što ćemo raditi.
Koliko su studenti zainteresirani za aktivizam i na kojim područjima najviše? Rekao bih dosta. Sama činjenica da se angažiraju oko svega ovoga vrlo je lijepa, zapravo. Prošli vikend je bio beskrajno uzbudljiv kod nas. Dok je ostatak zemlje imao neradni dan, mi smo četiri dana i noći bili na fakultetu, a neki studenti nisu uopće odlazili kući. Radili su dane i noći i stvarno dali i daju sve od sebe, s tim da nemaju nikakvu zadovoljštinu na koju smo mi inače navikli – nisu plaćeni i ne dobivaju nikakve druge beneficije. To je volonterski rad u najčišćem smislu te riječi. U tim studentima postoje pozitivna stremljenja za koja ja mislim da su pretpostavka bilo kakve ozbiljnije promjene u društvu. Zbog toga sam optimist, i što se tiče televizije i što se tiče drugih stvari. Jer ako imate generaciju koja je spremna na taj način nastupiti, možete očekivati štošta dobro.
Prije par dana bila je četvrta obljetnica prosvjeda na fakultetima, na kojima se artikulirao zahtjev za besplatnim obrazovanjem. Svjedočili smo prijašnjih godina i blokadama fakulteta i ukoliko se one ponove, vjerujem da bi ih studentska televizija i popratila. Otvara li se tu mogućnost za sukob interesa uprave fakulteta i studenata koji rade televizijski program, iako je dekan Zakošek ustvrdio da se ni na koji način ne misli uplitati u televizijski program? Činjenica je ipak da se studentska televizija financira iz fakultetskog budžeta. O tome uopće nisam razmišljao. Predajem novinarstvo i vjerujem u ovu struku. Zapravo, vjerujem u mogućnost da se sve kaže na odgovoran i pametan način. I uopće mi nije padalo na pamet da bih ustrebao disciplinirati studente ili ih usmjeravati u tome što da govore. Mislim da se to neće dogoditi i da se na ovom fakultetu, gdje se stvarno primjenjuju najviši standardi političkog i odgovornog javnog djelovanja, također ne očekuje da netko pleše kako mi sviramo. To bi bilo malo jadno.
Nije novost ni ako konstatiram da je nova generacija prilično apolitična. Oni su odrastali u vrijeme koje je politički bilo dosta kaotično i mislim da je njihova nezainteresiranost za politiku posljedica toga. Politike će na televiziji biti onoliko koliko oni budu htjeli. Kako to da ste baš Vi odabrani za glavnog urednika? Je li Vam ponuđen rad na projektu? Na ovom fakultetu predajem kao vanjski suradnik razne praktične predmete iz televizijskog novinarstva već tri godine. Kolegica Tena Perišin ovdje je duže, ona vodi cijeli taj smjer i njezina je ideja da se pokrene televizija. Ona je i predložila mene kao glavnog urednika. I premda sam se, zapravo, sa sobom davno bio dogovorio da je taj televizijski dio moje karijere okončan, ovo mi je zvučalo kao jedna uzbudljiva stvar, jer mi se činilo da može biti važna. Ako nam se posreći, mislim da ovaj projekt može biti jako važan. Ako nam se ne posreći, barem možemo reći da smo pokušali. Nemamo što izgubiti. Također, doživljavam da je moj angažman ovdje na limitirano vrijeme. Jer onog trenutka kad osjetim da više nisam potreban, da studenti mogu sami, bez mene, s veseljem ću se povući, prepustiti njima televiziju. Tako da ovo više doživljavam kao svoju obavezu prema novoj generaciji, kojoj već tri godine predajem, da joj pomognem da pokrene nešto svoje, negoli kao moj angažman uređivanja. Da, moja je funkcija glavnog urednika i to ću obavljati, ali s nadom da će je biti sve manje i manje. Sebe, zapravo, više doživljavam kao mentora i pomoćno osoblje, negoli kao glavnog urednika.
Primate li Vi kao glavni urednik ili Tena Perišin kao voditeljica projekta neku naknadu za to? Da. Ja sam honoriran kao glavni urednik. Tena Perišin, osim plaće koju dobiva kao predavačica, ovdje nema drugih honorara, pa tako ni za ovaj projekt. Nekoliko kolega, iskusnijih honoraraca koji sudjeluju u projektu da bi mu pomogli, također rade bez ikakve naknade. Dakle, od starijih, ja sam jedini plaćen, te imamo još nekoliko studenata koji su simbolično honorirani za svoj angažman. Svi drugi rade volonterski.
Možemo li znati o kojem je honoraru riječ? Ne.
Financirate se iz budžeta Fakulteta političkih znanosti. Dekan je spominjao da se do sada za pokretanje projekta utrošilo već oko 300.000 kuna, te da će na godišnjoj razini fakultet moći izdvojiti od 300 do 500.000 kuna. Jeste li razmišljali o još nekim izvorima financiranja, hoćete li tražiti pomoć od države, aplicirati za novac iz europskih fondova? Studio postoji već deset godina i on je i do sada bio opreman u dobroj mjeri raznim donacijama. Nadamo se da ćemo aplicirajući na razna vrata i na razne fondove, i unutar i izvan zemlje, dobiti još neka sredstva koja su potrebna da se projekt pomogne, a nadamo se i da će unutar privrede biti neki ljudi koji će prepoznati vrijednosti i kvalitetu ovog projekta, pa nam udijeliti koju kunu. Jer mi stvarno ne mislimo da je ovo televizija koja se može uspostaviti kao komercijalna. To joj na kraju krajeva nije ni cilj. I unatoč tome što smo svjesni da je u pitanju teška ekonomska situacija, nadamo se da će se podrška koju sada uživamo uspjeti i materijalizirati da kupimo još dvije kamere.
Mislite li da bi mogao postojati interes za reklamiranje na toj televiziji? Kako uopće studenti reagiraju na tu mogućnost? Registrirani smo kao neprofitan medij, pa je naša mogućnost da reklamiramo limitirana zakonom. Ali ona postoji. Tu doista očekujemo da nam se pridruže studenti Ekonomskog ili srodnih fakulteta, te osmisle neki način na koji bismo mogli ovo malo mogućnosti koje imamo pretvoriti u novac. Ja sam cijelu svoju karijeru taj financijski dio posla kojim se bavim uspješno izbjegavao i moram priznati da nisam dobar u financijama. Tako da, zapravo, očekujem da nam netko tu pomogne i nadam se da će studenti sami u budućnosti osmisliti neki ekonomski model održivosti ove televizije.
U prvoj garnituri voditelja koji će nastupati kao lica naše televizije imamo više od 20 ljudi, zato što je naša ideja da želimo imati ne dva ili tri prepoznatljiva lica, nego puno njih, želimo pokazati masovnost. Među njima su ljudi s raznih fakulteta, koji su uglavnom preko novih medija doznali da raspisujemo audiciju, pa su se sami prijavili.Akademija dramske umjetnosti je u projektu predstavljena kao partner. Kako ste zamislili njenu ulogu u projektu? Postoji nekoliko fakulteta ili akademija koje mogu sudjelovati u ovoj priči. Akademija dramske umjetnosti školuje umjetnike, ljude koji su u izvedbenim umjetnostima protagonisti ili izvođači u smislu da su snimatelji, montažeri i tako dalje. S druge strane, mi smo kao novinari ljudi koji smo naučili raditi brzo. Zaključili smo da bi logična podjela posla između nas bila da oni stvaraju sadržaj, a da mi omogućimo da se stvori platforma gdje će se taj sadržaj prezentirati. Odnosno, mi smo sebe doživjeli kao nekoga tko mora pokrenuti stvari, a njih vidimo kao one koji će stvarati najatraktivnije dijelove tog sadržaja. Mogućnosti su raznolike. Od toga da osmisle svoje emisije, do toga da mi preuzimamo njihove predstave, njihove filmove, drame koje oni rade kao dio nastavnog procesa. Spomenuli smo da se tamo školuju glumci, a glumci mogu biti voditelji. Zapravo, oni imaju ogromne resurse za stvaranje televizije i nadam se da će studenti Akademije prepoznati tu mogućnost i da će nam se pridružiti.
Mogu li Vam se studenti s drugih fakulteta, sami, bez posredništva fakulteta, obratiti za suradnju? Kako da ne. Preko naše stranice na Facebooku se vrlo lako dolazi u kontakt s nama i to se događa gotovo svakodnevno. U prvoj garnituri voditelja koji će nastupati kao lica naše televizije imamo više od 20 ljudi, zato što je naša ideja da želimo imati ne dva ili tri prepoznatljiva lica, nego puno njih, želimo pokazati masovnost. Među njima su ljudi s raznih fakulteta, koji su uglavnom preko novih medija doznali da raspisujemo audiciju, pa su se sami prijavili. U početku se oslanjamo na studente našeg fakulteta jer nam je to praktičnije, njih poznajemo, ali, dapače, potpuno smo otvoreni za sve moguće oblike suradnje.
Program se emitira svakodnevno od podneva do ponoći. Ima li dovoljno materijala za popuniti taj prostor? U početku ne. U početku ćemo puno reprizirati. Prvo zato što nemamo baš puno programa, a drugo zato što očekujemo da će ljudima trebati određeno vrijeme da steknu naviku – da nas nađu gdje smo, da shvate da smo na 106 kanalu Iskon TV-a, da shvate da nas mogu gledati online, te na mobilnim pametnim strojevima. Sve će to tražiti neko vrijeme i zato ćemo u početku ići s manje programa i češće ćemo ga ponavljati kako bismo omogućili da ga vidi veći broj ljudi. No, u budućnosti očekujemo da će se ta stvar razvijati.
Imamo viziju da ljudima koji su kao svoj životni poziv odabrali zanimanja koja su potrebna za pokretanje televizije omogućimo da na prvom koraku svoje profesionalne karijere naprave televiziju po svojoj ideji i po svojoj mjeri. Kamo će to odvesti, ne znam.Imate li već sada neke procjene koliku biste gledateljsku publiku mogli privući? Nemam pojma. Uopće nisam o tome razmišljao. Meni je bitno da oni koje bi takav program mogao zanimati, znaju gdje ga mogu vidjeti, a to hoće li biti tisuću ili sto tisuća gledatelja, u krajnjem slučaju nije presudno.
Zato cijelo vrijeme govorim: ljudi, vi nećete gledati televiziju u klasičnom smislu te riječi, da ćete je upaliti u nedjelju u 4 popodne i gledati omiljenu seriju. Gledat ćete stvaranje televizije, projekt u kojem grupa mladih ljudi, s minimalnim iskustvom i minimalnim resursima, kreće u jednu avanturu s potpuno nepredvidivim krajem, u kojoj su odlučili napraviti najbolju televiziju novog doba. To je proces stvaranja koji će možda trajati dvije, možda sedam godina. U ovom trenutku to ne možemo reći. Imamo viziju da ljudima koji su kao svoj životni poziv odabrali zanimanja koja su potrebna za pokretanje televizije omogućimo da na prvom koraku svoje profesionalne karijere naprave televiziju po svojoj ideji i po svojoj mjeri. Kamo će to odvesti, ne znam.
