subota je ujutro, pijem bijelu kavu i gledam na vivi zwei koncert bush.a, koji po ozbiljnoj kišurini deru rokenrol, sve pršti od energije. zadnjih dana često, zapravo uvijek kada slušam glazbu, pada mi na um line koji je netko bubnuo u nekom intervjuu i opasno me se dojmio: "life without music is a serious mistake".
sve, doslovno sve mi se u životu mijenjalo osim glazbe: kupujem i čitam manijakalno romane (jedine knjige koje zapravo trošim), a onda dođu mjeseci da stranicu ni ne pipnem i tako ukrug; prije 20 godina gledao sam i pisao o bar tri filma dnevno: od gruzijskih do australskih, a sada ne odem u videoteku tjednima; mrak kina obožavam, no idem sve rjeđe; bilo je perioda kada sam, uz regularne, kupovao sve pristojne ženske časopise na svijetu, sada ne otvorim ni gloriju, itd itd, no nikada, baš nikada ne prođe ni dan da svjesno ne slušam glazbu.
nikakav sam kolekcionar, nekoliko puta sam, ovisno o mijenama tehnologije, započinjao kolekcije: prvo vinilnu, onda kazetersku, a bogami i CD-a, no nemam strpljenja ni discipline da se brinem o "pločama".
kako kaže moj noćni pajtos gajo, mi slušamo hitove i toga se ne sramimo: nemamo više nikakav profilirani ukus (ponekad mi se netko kao moby silno svidi, no to je sve), ali brate, mi ti satima trošimo na satelitima hitove, sve po redu: od brittney spears do nove njemačke r&b scene, sve je to naš teren koji marljivo pasemo i neprestano o njemu seremo.
teško se zlopatim sa hrvatskom estradom, no i nju si nerijetko priuštim, pogotovo sada na hovi (jeste li primijetili da tv-novu svi već zovu hova zbog glupog loga?). sve to sranje sa domaćim je ona krležina pizdarija o balkanskom blatu u kojem se nekakako moraš naći, blabla, ali što možeš. a i žena mi obožava giulliana i cetinskog i uopće patološki je vezana za domaći pop.
baš me jučer hrvatska estrada ozbiljno iznervirala, točnije severina: sva ustreptala na krijesti vala svog fenomenalnog box officea u splitu (18 faking tisuća dalmata!), u intervjuu u večernjem žena ladno izjavljuje da su sve te primjedbe na njene&novkovićeve "songove" čista glupost. to po njoj nisu nikakvi narodnjaci, jer se svijet očigledno globalizira (?). pa su onda njezini grčki ili meksikanski ili naprosto šabački pjesmuljci, zaključujemo mi, neka vrsta "world musica" za koji bi trebala dobiti i kakvu godišnju nagradu udruge umjetnika u.nacija!
tako je seve postala i teoteričarka moderne kulture. žena, što jest jest, zbilja prokleto dobro izgleda, no ni uz najbolju volju se ne mogu sjetiti nijedne hitmejkerice koja osim što ima veličanstveno truplo, ne zna: pjevati, plesati, govoriti, davati intervjue, čak ni pozirati za kameru... poslušajte material girl danas: i malo dijete čuje da madonna nije znala pjevati, ali je žena zvjerski radila: naučila je baš sve. sevine stvarne pjevačke ambicije su zbilja male i ja je zapravo žalim, jer je čekaju iskušenja: upravo iz posve neobjašnjivih razloga postaje pjevačka megazvijezda (razvod od tutića je dobar, no ne može biti ključ baš svega!) ali, za tako što nema ni najelementarnijih uvjeta: ono, zaposle te kao glavnog kuhara u espiću, a ti ni ajeršpajz ne znaš zapeći, postave te za primarijusa u petrovoj bolnici, a ne znaš kako se otvara flaster, te stvari, razumijete?
seve, nije te noću strah?
čovjek koji je suviše znao: 1. dio, 2. dio, 3. dio
