Naizgled - zgrada poput svake druge, no ovakvih je u Hrvatskoj tek dvadesetak. U njoj radijatori imaju ugrađene razdjelnike, a stanari manje račune za grijanje.
Jer se inače nerijetko događalo da onima bez razdjelnika, koji ne paze na potrošnju, stignu i manji računi nego onima koji paze.
Ako želi uštedjeti, jedan stanar sam ne može ništa. Mora nagovoriti veliku većinu u zgradi da plati oko 600 kuna za svaki radijator u stanu.
U HEP-u se slažu i s prijedlogom prvog potpredsjednika da sufinanciraju razdjelnike za dio siromašnijih potrošača. No ne ove zime.
A računi su svugdje drukčiji. U odnosu na Zagreb i Osijek,
grijanje triput skuplje plaćaju Varaždin, Karlovac, Rijeka,
Slavonski Brod, Vinkovci i Požega. A Split, Vukovar i Virovitica
dva i pol puta više. Zašto?
„Do različitih cijena ne dolazi zato što svatko ima cijenu koliko
hoće, nego proizlazi iz toga što se koriste različite
tehnologije. Znate da Zagreb ima dvije termoelektrane toplane,
dakle imate izuzetno učinkovite stvari i zbog toga je cijena u
Zagrebu recimo manja nego u Samoboru i Velikoj Gorici", tvrdi
Krešimir Štih - voditelj Odjela za HGK.
Neučinkovit je, kaže, i sustav koji određuje cijene. Do zahtjeva
za 37 posto veće račune došlo je jer je cijena plina godinama
rasla, politika kupovala socijalni mir odbijajući poskupljenja, a
milijuni kuna duga se gomilali. Efikasnije bi bilo da se cijena
grijanja automatski mijenja s cijenom plina.