Svoje pocetke tehnologija vuce jos od kraja 19. stoljeca i takozvanih Krieger vucnih kola koja su se pokretala djelomicno na elektropogon, a djelomicno konjskom vucom, pise vidiauto.com.
Krieger kola su imala elektromotore na svakom od cetiri kotaca te posebne zavojnice koji su u uvjetima kocenja radili kao generatori akumulirajuci energiju kocenju kao struju za punjenje ugradenih baterija. Buduci da su brzine koje su ta kola razvijala rijetko premasivala 15 km/h cak i tijekom ucestalih kocenja mogla se akumulirati i mala kolicina energije. Slicni sustavi su vec desetljecima vrlo popularni kod tramvaja, trolejbusa i slicnih komercijalnih prometala.
Tijekom kocenja oslobada se velika energija koja u obliku topline u klasicnim vozilima odlazi u nepovrat. Kod vozila opremljenim sustavima regenerativnog kocenja na osovinama tocnije kotacima se nalaze posebni rotori koji izgledom podsjecaju na bubanj kocnice te su elektroinstalacijama spojeni na akumulatore energije poput elektromotora/generatora ili baterija.
U prvom slucaju elektromotor tijekom kocenja radi kao generator te puni baterije. Direktno punjenje baterija kocenjem je rezervirano za cisto elektromobile koji su opremljeni svom pratecom instalacijom. Tako se u oba slucaja kocenjem pune pogonske baterije.
http://www.vidiauto.com/Automobili/Nove-tehnologije-studije-prototipi/Regenerativno-kocenje
