Toga dana Joža je kao i uvijek došao umoran s posla , skinuo jaknu, izuo se i izvalio u omiljenu fotelju … Žena je dotrčala do njega , zagrlila ga , osmjehnula se i odmah otrčala do kuhinje, skuhala kavu, donijela kolač... Takva je i ona bila , svaki put kada joj muž uđe u kuću , bila je umiljata ,nasmijana i sretna.
Mijenja Joža kanale na tv-u, kad krajičkom oka opazi siluetu na balkonu ! Ustaje i razgrne zastore kad ugleda potpuno golog muškarca. Ovaj plačnim glasom upita Jožu da ga pusti u stan. Joža ga pušta, i muškarac mu na brzinu mu ispriča kako je završio na njihovom balkonu.
Kaže, bio je kod susjede na šestom katu, kad je u stan nenadano upao njen muž i da ga ovaj ne bi uhvatio , on je skočio na Jožin balkon i sad ne zna kako će dalje . Joža , koji i sam ima iskustva od bježanja od bijesnih muževa, sažali se nad muškarcem. Da mu nešto svoje odjeće, stare tenisice, i tiho ga ( da žena ne čuje ) isprati do ulaznih vrata.
Vrati se u svoju omiljenu fotelju, uzme daljinski i zamisli se… Okrene se, pogleda ženu i zamišljeno je upita :
– Je li ženo, a kada su na našoj zgradi dozidali šesti kat?
