Hrvatska ima 2605 kilometara željezničkih pruga, od čega je 254 dvokolosiječnih, 980 kilometara željeznice je elektrificirano, 554 je kolodvora i stajališta. Hrvatske željeznice u putničkom prometu imaju 40 električnih lokomotiva, daljnjih 20 još uvijek pogoni dizel, ima i 10 manevarskih, 234 putničkih vagona…
Svojim putnicima HŽPP u videu "Putovanje s pogledom" objašnjava da ova tvrtka "povezuje gradove i mjesta", "spaja europske metropole"… I? Što se čeka?
Uvidom u vozni red na stranici HŽPP-a može se steći dojam da se na nemalom broju željezničkih dionica u Hrvatskoj na putu najviše čeka. U kratkom pregledu nećemo gubiti vrijeme na dionice poput vlaka 2509 koji je iz Slavonskog Broda krenuo za Split danas u 10.43, da bi vas, nakon četiri predsjedanja i 34 sata i 47 minuta vožnje doveo na more sutra pred ponoć. I to po cijeni od 299 kuna i 10 lipa.
Riječ je o dionici koja iz nekog razloga ide preko Vinkovaca i Osijeka, pa putniku takvu opciju nitko na kolodvoru ne bi niti prodao iz čisto ljudskog obzira. Valjda. Uostalom, sasvim je dovoljno čudesnih primjera i bez toga.
Primjer prvi, ako ste tko zna zašto i kako danas u Slavonskom Brodu sjeli u vlak 2016 koji je u 11.53 sati krenuo za Split, prema voznom redu čeka vas 33 sati i 37 minuta putovanja za što ste morali platiti 268 kuna i 40 lipa. I nema kvake da biste pritom morali putovati preko Vinkovaca i Osijeka. Pred vama je usto i samo dva presjedanja! Baš onako za 21. stoljeće.
Samo pet sati do Zagreba!
U Novoj Gradišci ste u 12.44, u Okučanima već u 13.41, zatim u Novskoj u 13.56, u Kutini u 14.32 i u 16.44 ste u Zagrebu… Nije baš da je svjetski rekord, a lako je zamisliti i to da su parnjače u, recimo, nekakvoj Austro-ugarskoj u svoje doba junačkije jurišale na brzinske rekorde od ovoga. Ali, svejedno, za nešto manje od pet sati stigli ste iz Slavonskog Broda u glavni grad.
Za manje od pet sati. Kako je onda moguće da putovanje potraje još više od 28 sati? Prvi problem je u prvom presjedanju na koje morate čekati pet sati i dvije minute, što znači da kvalitetne prethodne pripreme i kakvu profesionalnu pomoć stignete obići Zagreb detaljnije nego što jednom manjem postotku Zagrepčana uspije za života obilježenog mizantropijom.
Konačno je prošlo tih pet sati i kusur, presjeli ste i u 21.46 – osim ako vlak ne kasni – vi jurite dalje na more, u metropolu Dalmacije. U Generalskom Stolu ste u 23.14 sati, u Tounju ste u 23.35. Znači, nije još niti ponoć, a vi ste već nadomak Like i Gorskog kotara. Projurili ste brže nego što biste u mlađim danima cara Franje Josipa I! Ne samo to, prije ponoći ste se već domogli Oštarija!
Ovdje je predviđeno presjedanje, što nužno ne mora biti tako lošer jer odavde dalje, ako želite, imate na raspolaganju i 1. razred i spajate se na IC mrežu za koju, primjerice, Deutsche Bahn na svojim stranicama objašnjava putnicima da je to druga najbrža kategorija vlakova u Njemačkoj. Jedino, u Oštarijama ćete kao putnik na liniji 2016 na predsjedanje morati čekati 17 sati i jednu minutu.
Koga briga što Mađarska nema more?
Riječima, sedamnaest sati i jednu minutu. I kad konačno u 16.45 dočekate svoj vlak, osim ako niste u međuvremenu dočekali nirvanu ili neki drugi oblik prosvjetljenja, ostaje vam još niti pet sati vrtoglave jurnjave HŽ-ovim vlakom do Splita.
Primjer drugi… Opet putujete na Jadran, na more toliko divno da ga Viktor Orban nije stigao oplakati niti 102 godine poslije Trianona, samo što sada krećete iz Zagreba i više vam je po guštu istarski nego dalmatinski mediteranski ugođaj. Uz to, niste ranoranilac da bi ste jurili na jutarnje linije malo poslije osam na vlak 4000 ili malo prije 10 ujutro na liniju 4052. A i htjeli biste prvo ručati.
Sve skupa to znači da je za vas polazak vlakom u Pulu idealan u 14 sati i 22 minute po voznom redu. Sjedate u vlak 4056, s tri presjedanja, i jedva čekate odjuriti do punte Istre, do onoga što je čak i u Jugoslaviji značilo najsjeverniju jadransku željezničku stanicu. Samo, vozni red kaže da ćete u Puli biti tek sutra u 13.05, odnosno nakon niti 23 sata "putovanja s pogledom", točnije, nakon 22 sata i 43 minute otkako ste mahali prijateljima na Glavnom kolodvoru u Zagrebu.
Vaš vlak staje, naravno, u Karlovcu odakle kreće već samo jedan sat otkako je krenuo iz Zagreba. U Tounju ste u 16.12, a iz Oštarija krećete dalje u 16.26, veselo mašući kroz prozor putniku iz Slavonskog Broda koji je, čekajući na presjedanje za Split, samo nešto malo ranije otkrio kako tijelo osloboditi ovisnosti od hrane i vode i živjeti samo od svjetla.
Od ručka do ručka
Evo ga 16.30, a vi ste već u Ogulinu… Tu je sretnoj priči kraj. Nije problem to što ovdje presjedate, nego to što ćete na presjedanje čekati 11 sati i 43 minute kako biste vlakom nastavili prema Rijeci. Dakle, vaš vlak s voznim redom povest će vas u nastavak avanture tek u 4.13, pred zoru.
Avantura pritom nije izraz bez veze. U Rijeci ćete čekati još tri sata i 40 minuta na nekakav autobus koji će vas prevesti sve do Lupoglava nekoliko kilometara zapadno od izlaza iz tunela kroz Učku. Nakon još 34 minute čekanja, vlak vas konačno iz Lupoglava odvozi u Pulu gdje stižete nakon oko sat i pol u 13.05, baš na ručak.
A i vrijeme vam je, jer zadnji put ste pošteno jeli prije kakvih 24 sata u Zagrebu.
Ako vas zanima da sami istražujete sve mogućnosti višednevnog "putovanja s pogledom" diljem omanje srednjoeuropsko mediteranske zemlje, možete se poigrati na ovom linku.
