Australska mošusna patka poprilično je zanimljiva životinja. Ime je dobila po mošusnom mirisu koji patke ispuštaju tijekom sezone parenja, a mužjaci imaju veliki, crni režanj ispod kljuna, piše ScienceAlert.
No, patak imena Ripper može se prepoznati po jednoj nevjerojatnoj sposobnosti - psovanju. Za zoologe ovo je zanimljivo otkriće, a nova istraživanja ispitala su kako su neke vrste pataka stekle tu osobinu.
"Stjecanje vokalizacija učenjem od drugih pojedinaca poznato je samo ograničenom broju životinjskih skupina", stoji u radu Petera Fullagara i njegovih kolega.
Napredno vokalno učenje
Patak Ripper uzgajan je u prirodnom rezervatu Tidbinbilla, jugozapadno od Canberre, i naučio je kako savršeno oponašati zvuk zalupaljenih vrata, kao i izraz koji zvuči poput "prokleta budalo" (eng. "You bloody fool").
Istraživačima nije poznato kako je Ripper naučio ovu australsku frazu, iako vjeruju da je to nešto što bi njegov skrbnik rekao, a ptica je to naučila ponavljati. Nažalost, svi dokumenti iz rezervata izgubljeni su u požaru koji ga je zahvatio u siječnju 2003. godine.
Australska mošusna patka
Petnaest godina kasnije drugi patak, koji je također živio u Tidbinbilli, snimljen je kako zvuči kao potpuno drugačija patka - pacifička crna patka. Nažalost, veliki dio informacija o ovom patku također je izgubljen u istom požaru. Međutim, poznato je da su oba patka koristila imitacijske zvukove tijekom sezone parenja.
"Ovi su zvukovi već opisani, ali nikada nisu detaljno analizirani i prošli su tako nezapaženo od strane istraživača vokalnog učenja. Zajedno s ranijim opažanjima glasovnih razlika među vrstama i devijantnim vokalizacijama u jedinki odgojenih u zatočeništvu, ova zapažanja pokazuju prisutnost naprednog vokalnog učenja na razini usporedivoj s onom ptica pjevica i papiga", napisali su znanstvenici u novoj studiji.
Neovisna evolucija vokalnog učenja
Etolozi su spomenuli brojne druge nezabilježene mošusne patke u Velikoj Britaniji koje su oponašale ljudski kašalj, kao i ponija koji šmrca.
Istraživači su trenutno zainteresirani za ovu temu jer vrlo malo životinja može oponašati zvukove poput mošusnih pataka. One su jedini živući članovi svog roda i veoma su udaljeni srodnici drugih ptica koje mogu oponašati zvukove, poput ptica pjevica i papiga.
Zašto mošusne patke uopće mogu imitirati zvukove? Zanimljivo, dio mozga povezan s vokalnim učenjem kod ptica pjevica i papiga, također je veći kod ptica močvarica, nego kod drugih vrsta ptica.
Iako nisu potpuno sigurni, znanstvenici pretpostavljaju da je mošusna patka razvila svoju sposobnost oponašanja odvojeno od drugih vrsta.
"Vokalno učenje kod mošusnih pataka predstavljalo bi slučaj neovisne evolucije, otvarajući mnoga pitanja, od neurona i mehanizama ponašanja koji su uključeni, do evolucijske i adaptivne pozadine vokalnog učenja u ovoj vrsti", pišu istraživači.
Zaključili su kako je potrebno provesti dodatna istraživanja jer je nepoznato koje su vrste najsrodnije mošusnim patkama, iako znamo kako nijedna druga patka ili kokoš nije pokazala takve sposobnosti.