Kihanje je svakodnevna pojava, a reakcija na njega – izgovaranje "nazdravlje" – gotovo je automatska. No, jeste li se ikada zapitali odakle potječe ovaj običaj i što se krije iza te kratke, ali uobičajene fraze? Odgovor je složeniji nego što se čini i vodi nas kroz povijest, praznovjerja i različite kulture.
Napuštanje duše iz tijela
Jedno od najstarijih i najintrigantnijih objašnjenja zašto blagoslivljamo osobu koja kihne duboko je ukorijenjeno u drevnim vjerovanjima o duši i njezinoj povezanosti s ljudskim tijelom. U davna vremena, diljem različitih kultura i civilizacija, ljudi su gajili snažno uvjerenje da je duša, ta esencijalna životna sila koja nas čini živima, smještena u glavi – središtu našeg bića i misli.
Ovo vjerovanje dovelo je do fascinantnog, iako pomalo zastrašujućeg, koncepta o kihanju. Naime, smatralo se da taj naizgled bezazleni tjelesni refleks može imati dalekosežne posljedice.
Prema ovom drevnom shvaćanju, snažan čin kihanja mogao je doslovno izbaciti dušu iz tijela, poput nevidljivog projektila koji napušta svoje utočište. Ovakvo tumačenje kihanja stvaralo je ozbiljnu zabrinutost među ljudima tog vremena.
Zamislite samo kakve je to implikacije imalo: osoba koja kihne ostala bi, makar na trenutak, bez svoje životne esencije. U tom ranjivom stanju, vjerovalo se da je tijelo izloženo raznim opasnostima.
Bez zaštitne prisutnosti duše, osoba bi postala laka meta za zle duhove koji vrebaju u svijetu nevidljivog. Još gore, postojalo je uvjerenje da bi ovakvo stanje moglo dovesti čak i do smrti, ako se duša ne bi brzo vratila na svoje mjesto.
Upravo iz ovog vjerovanja proizašao je običaj izgovaranja "nazdravlje" ili "Bog te blagoslovio" (eng. "God bless you") nakon što netko kihne. Ove fraze nisu bile samo puke riječi pristojnosti, već su služile kao svojevrsna zaštitna čarolija – verbalni štit protiv nevidljivih opasnosti.
Sprječavanje ulaska zlih sila
Izgovaranjem ovih riječi, ljudi su vjerovali da aktivno sudjeluju u duhovnoj zaštiti osobe koja je kihnula. Cilj ovog blagoslova bio je dvojak: s jedne strane, trebao je osigurati da duša ostane čvrsto na svom mjestu unutar tijela, tako što bi je spriječili da odluta ili bude izbačena.
S druge strane, ako bi duša ipak napustila tijelo, ove riječi trebale su služiti kao barijera, tako što bi spriječili ulazak zlih sila ili entiteta koji bi mogli iskoristiti trenutačnu ranjivost osobe. Ovo fascinantno vjerovanje nije ostalo samo u domeni usmene predaje, već je našlo svoj put i u književnost.
Jedan od najpoznatijih primjera je irska narodna priča "Gospodar i sluga", koju je sakupio i zabilježio poznati irski pjesnik i folklorist William Butler Yeats. U ovoj priči, koncept duše koja napušta tijelo tijekom kihanja igra ključnu ulogu, tako što demonstrira koliko je duboko ovo vjerovanje bilo ukorijenjeno u narodnoj svijesti i tradiciji.
Iako danas mnogi od nas ne pridaju toliku važnost duhovnim aspektima kihanja, ovaj drevni običaj ostavio je neizbrisiv trag u našoj kulturi.
Svaki put kada izgovorimo "nazdravlje" nakon što netko kihne, mi zapravo, možda i nesvjesno, nastavljamo tradiciju staru tisućama godina – tradiciju brige za dobrobit drugih, utemeljenu u drevnim vjerovanjima o duši i njezinoj povezanosti s našim fizičkim bićem.
