Zbog više od tisuću slučajeva u 29 zemalja javlja se strah od daljnjeg širenja majmunskih boginja, piše Politico. Dok s jedne strane vlada panika, drugi pokušavaju smiriti situaciju. "Nemojmo od krtičnjaka praviti planinu", rekla je Sylvie Briand, direktorica WHO-ova Odjela za globalnu pripremu za infekcije.
Medijska se hajka naoko smirila, no stručnjaci diljem svijeta i dalje pokušavaju odgovoriti na pitanje - što sada? Kako bi znali kako novonastaloj situaciji pristupiti, valja raspraviti što se o majmunskim boginjama zna, a što ne zna.
Što znamo o majmunskim boginjama?
Majmunske boginje su virus koji prelazi s nekih životinja, pretpostavlja se glodavaca ili primata, na ljude. Prepoznati se mogu po lezijama na koži, no javljaju se i drugi simptomi poput povišene temperature ili otečenih zglobova. Potječu iz zapadne i središnje Afrike, gdje postoje već desetljećima.
Stručnjaci vjeruju da se prenosi taktilnim putem, odnosno dužim kontaktom s kožom zaražene osobe. Također smatraju da se ne šire ni približno brzo kao koronavirus ili bilo koji drugi virus koji se širi aerosolom.
Postoje dvije grupe virusa koji uzrokuju majmunske boginje - jedna je grupa specifična za zapad Afrike, dok se druga češće javlja u središnjoj Africi. Grupa virusa koja dolazi sa zapada Afrike nešto je slabija i prema WHO-u, sporije se širi.
Osim određenih država u Africi, nije prijavljen niti jedan slučaj smrti od majmunskih boginja. Već spomenuta varijacija virusa sa zapada Afrike, koja je zaslužna za širenje bolesti po ostatku svijeta, ima stopu mortaliteta manju od 3 posto. WHO pak upozorava - ta stopa na Zapadu mogla bi biti i viša, s obzirom na to da se temelji na zaraženoj populaciji u Africi koja je neštoo mlađa od pojedinaca koji su se zarazili u ostatku svijeta.
Postoji nekoliko cijepiva koja bi nas mogla zaštititi od majmunskih boginja, no vjerojatno se nećemo trebati cijepiti - iako cjepiva jesu izrazito dobar način za borbu protiv bolesti, WHO tvrdi kako se trebaju cijepiti samo oni koji su bili izloženi virusu ili postoji rizik od izlaganja.
Što još ne znamo?
Još uvijek nije poznato koje su životinje izvor zaraze kod ljudi. Istraživači tvrde kako će im ta informacija uvelike pomoći kako bi mogli kontrolirati širenje zaraze.
