Šezdesetpeti rođendan je službeno dobna granica za mirovinu, no istovremeno i dobar razlog za pogled u prošlost. Kako ocjenjujete Vaš dosadašnji život? Ne mogu se žaliti, imao sam sreću. Ogromnu sreću. Do sada sam vodio uglavnom dobar i ispunjen život.
Woody, gradski neurotik, ili zadovoljan čovjek? Gdje su tu Vaši čuveni strahovi i depresije? Oh, oni su uvijek tu negdje. Svaki dan očekujem da mi se dogodi nešto loše. A ako mi ide dobro, osjećam se loše.
Filmom Sitni lopovi upozorovate na opasnost zvanu prevelika očekivanja, budući da katkada želje koje se ostvare, mogu postati krajnje neugodna realnost. To je jedno od bolnijih iskustava u mom životu. Činjenica, da se i stvari o kojima se najviše sanja, mogu pretvoriti u noćnu moru.
Što Vas je u životu najviše razočaralo? Ništa osobito. Ako se osvrnem na prošlost, samo mogu ustanoviti, da su mi se sve one stvari o kojima sam nekada sanjao i ostvarile. Želio sam postati komičar, raditi filmove, postati jazz muzičar. Sve se to ispunilo.
Kako biste objasnili svoj uspjeh? Slučajno sam rođen s talentom. Mnoga djeca koja su odrasla u mojoj blizini imala su ograničene poglede na život, a to znači da u svom životu nisu željeli nadmašiti svoje roditelje. A s talentom zajedno u paketu ide i potreba da se neprestano razvijaš. Pa eto, i tu me je bog nagradio.
Kako su Vam roditelji u tom pogledu pomogli? Nisu me sprečavali. Poticali su moju maštu. Oduvijek sam strahovao da će jednog dana skinuti maske s lica i da ću ugledati čudovišta pred sobom.
Rođeni ste u židovskoj obitelji. Koliko je to utjecalo na Vas? Pohađao sam židovsku školu, naučio čitati i pisati hebrejski. Smatram da biti Židov nije ni čast ni teret. To nije čovjekova zasluga, to vam je kao da ste član neke udruge u koju nikada niste nogom kročili.
Dakle, niste religiozni? Što se postiže religijama? One su samo zastor da se drugi proglase autsajderima, ili, u slučaju da je to moguće, da ih se ugnjetava i omalovažava. S tim ne želim imati posla.
Tko su Vam bili uzori u djetinjstvu? Poznati kriminalci. Znam da to može zvučati pomalo čudno, ali je tako. Već vrlo rano znao sam da nisam rođen za uredan život činovnika. U tom pogledu karijera kriminalaca mi se činila puno privlačnijom. Ne zaobravite da su poznati prijestupnici poput Jesseja Jamesa ili Bonnie i Clydea dio američke mitologije.
Igrate li iz tog razloga u Vašoj prvoj filmskoj ulozi pljačkaša banke? .. i u svom najnovijem filmu.
Čini se da su Vaši filmovi više pod utjecajem europskih filmaša no američkih? Točno. Oduvijek su me inspirirali klasični europski filmovi, a glavni izvor nadahnuća su mi Fellini, De Sica, Bergmann i Truffaut.
Tko je po Vašem mišljenju najveći redatelj komedija u filmskoj povijesti? Nijemac Ernst Lubitsch.
Skoro svaki Vaš film jest izjava ljubavi New Yorku. Zašto ne? New York je divan grad, pun energije i poezije. Grad mi nudi sve što u životu trebam, a zanimljivo je da sve to mogu doseći i pješice.
Poznato je da ste aktivni i u newyorškoj zaštiti spomenika? To je malo previše pretenciozno rečeno. Ja samo činim sve što je u mojoj moći da očuvam one dijelove grada, sa starim autentičnim zgradama koje ljudi žele zamijeniti bezličnim betonskim blokovima. To je sve.
Jeste li se puno promijenili tijekom Vašeg života? Ne mnogo, barem ja tako mislim. Ostao sam uvijek isti. Doduše, nekoliko sam stvari naučio iz iskustva. No, u načelu još sam čovjek koji sam bio. Radoholičar, pesimist, umjereno depresivan i još uvijek u stanju da se svemu tome nasmijem.
Vaši filmovi se nisu posebno mijenjali kroz sve te godine. Ne, uvijek je to onaj isti woodyjevski humor.
S više ili manje zvijezda koje su pristajale da igraju u Vašim filmoviama, bez nekih specijalnih gaža, pa čak i bez da pročitaju scenarij. Kako uspijevate takvo što? I sam se ponekad čudim. No vjerojatno je stvar u tome da angažiram glumce koji su uistinu dobri. A važno je i to da prilikom snimanja ne držim satove glume. Dopuštam im da glume, kako misle da je dobro. Naravno, pri tome moraju izgovarati moj tekst i slijedi donekle moje zamisli. To je vjerojatno jedan od razloga zašto se moj način režije sviđa glumcima.
Kako vidite sebe kao glumca? Moram Vam reći da sam ja u tom pogledu vrlo ograničen. Određene uloge mogu odigrati vrlo vjerno, npr. intelektualce, jer nosim flanelske jakne i hlače od samta. No, sumnjam da bi mi netko dao ulogu brutalnog macho tipa.
U Vašim filmovima radi se uvijek o muško-ženskim odnosima. To je jedan od glavnih razloga zašto snimam filmove. Kako bih inače imao sreće da se družim s Diane Keaton, Anjelicom Huston, Juliom Roberts?
U Vašim filmovima je teško odrediti gdje započinje autobiografski a gdje fiktivni dio? Oboje se miješa. Znam, da je to riskantno. Mnogi ljudi me identificiraju s filmskim ulogama. Naravno, da to u cijelosti nije točno, no činjenica jest da pišem iz svog iskustva.
Tu sada možemo spomenuti i kontroverze oko odnosa s vašom usvojenom kćerkom. Sretno smo vjenčani i imamo zajedničko djete. To je za nas presudno.
Trenutno imate 65 godina, malo dijete, mladu ženu i ugovor za tri filma s Dreamworksom. Smatrate li da ste neuništivi? Ne, nipošto. Tješim se da sam naslijedio gene mojih roditelja, koji sada imaju skoro sto godina. Ako sve bude išlo kao do sada, prognoziram si još najamnje 20 produktivnih godina.
Hoćete li možda u svojim starim danima postati nepopravljivi optimist? Tko zna? No, mislim da imam dovoljno dobrih razloga za to.
