Službena stranica Klausa Schulzea objavila je da je ovaj njemački kompozitor, glazbenik i, ono po čemu je najviše upamćen, jedan od onih koji je udarao temelje elektroničke glazbe u Njemačkoj, umro u srijedu u 74. godini nakon duge bolesti.
Imajući u vidu kakav je utjecaj imao na svoje suvremenike, neobično je da je Schulze desetljećima u Njemačkoj bio poznat i cijenjen u pravilu isključivo u glazbenim krugovima.
Bio je jedan od prvih predstavnika "Berlinske škole" i već 1969., umjesto studija germanistike, postao je bubnjar grupe Tangerine dream, zapadnoberlinskog underground benda nakon kojega više ništa nije bilo isto.
Kratko potom, ovaj put kao klavijaturist, bio je dijelom benda Ash Ra Tempel, još jednom revolucionarnom zapadnoberlinskom grupom svog doba, u povijest upisanoj, između mnogo drugog, i po tome što je na njihovom trećem albumu sudjelovao Timothy Leary, psiholog i pisac, aktivist i istraživač psihodelika poput LSD-a i psilocibina, ikone kontrakulture 1960-ih.
Od 1972. Schulze je krenuo u solokarijeru, bolje rečeno, te je godine objavio svoj prvi LP "Irrlicht", za koji je puno godina poslije rekao da je "bio oduševljen što je uopće bio objavljen", jer "bilo koja druga izdavačka kuća bi ga odbila da joj dođe s takvom glazbom".
Tako je Zapadnom Berlinu ranih 1970-ih krenula polustoljetna ekstremno plodna karijera velikana najranije elektroničke glazbe, tijekom koje je snimio više od 60 albuma i sudjelovao u oko 500 različitih projekata. Njegovu su glazbu, između ostalog, koristili u filmovima, sve do Michaela Manna i Sofie Coppole u Hollywoodu.
A ako je riječ o 1970-ima u Zapadnom Berlinu i elektroničkoj glazbi, moralo je biti sudbinski da se tih godina Schulzeov život ispreplete sa životom Davida Bowijea. Toga su se prisjetili i u službenom priopćenju povodom Schulzeove smrti, konstatiravši da su Bowie i Brian Eno bili među obožavateljima njegovog rada koji je u inozemstvu, tako je ispalo, više cijenili nego u Njemačkoj.
Jedan od primjera toga je i trostruki koncert u čast Davida Bowieja, održan od 17. do 18. listopada 2018. u New Yorku, gdje se svake večeri izvodio po jedan od albuma iz Bowiejeve "Berlinske trilogije". Prije svakog albuma organizatori su izvodili kratak program koji su komponirali Brian Eno i Schulze.
U recenzijama i u najavi koncerta isticalo se i to da su "Trilogiju", između ostalog, inspirirala djela Briana Ena "Discreet Music" i "Body Love" Klausa Schulzea.