U Dumovcu, kraj živih, uskoro će se smjestiti i pokojni - na prvo groblje kućnih ljubimaca u Hrvatskoj. Sada gradilište, prema projektu uskoro bi trebalo postati groblje.
Projektom je zamišljeno građenje krematorija i takozvanog Parka sjećanja, a pokraj njega i ukopna mjesta za sve skupa 10.000 kućnih ljubimaca.
Groblje vrijedno 15 milijuna kuna trebalo bi biti gotovo krajem ove, a otvoriti početkom iduće godine. Previđena su mjesta za urne, ali i za ukop.
"Ljudi žele, proveli su 15, 20 godina sa svojim psom, mačkom i žele to obilježiti jednom godišnje. Ne miješamo ovdje osjećaje prema ljudima i prava gradska groblja gdje su nam najdraži iz obitelji pokopani, ali kažem draže ti je nekako da znaš gdje ti je pas, pa ćeš ostaviti ružu jednom godišnje ili ćeš se sjetiti svog ljubimca", kaže ravnatelj Zoološkog vrta Zagreb Damir Skok.
Alternativa je to ukopima u dvorištima ili zbrinjavaju u spalionicama. Alternativa koja će imati i svoju cijenu.
"Ja ću vam reći da smo istražili cijene u zemljama EU, koje su ovisno o veličini kućnog ljubimca između 50 i 300 eura. Ono što je intencija gradskog ured i gradonačelnika, da formiramo, kad završimo samo objekt i zbrojimo troškove, da napravimo cijene koje će biti dovoljne za održavanje hladnog pogona", otkriva Skok.
Malo tko i u Rijeci zna da nije Zagreb prvi. Na Kozali, uz ono u Londonu i Parizu, nalazi se jedno od najstarijih groblja kućnih ljubimaca u Europi. Mramorni nadgrobni spomenici, dirljivi stihovi svjedoče da su neki ovdje doista ostavili najbolje prijatelje. Ali na groblju se do izmjene zakona, objašnjava gradonačelnik više ne smije ukapati.
"To groblje održavamo tako da vlasnici pasa i ostalih kućnih ljubimaca koji su tamo sahranili svoje ljubimce mogu ga koristiti, mogu doć!", kaže Vojko Obersnel.
A sve češće tužni vlasnici iz cijele Hrvatske dolaze u Samobor, u trenutno jedini krematorij za kućne ljubimce.
Kremiranje ovisi o kilaži i stoji od 370 za najmanje do 1590 kuna za najveće ljubimce, a najčešće se kremiraju psi i mačke. No ne isključivo...
"Pa zna biti kameleon, pa papigica, pa kornjača... Netko tko voli životinju, bez obzira o kojoj se vrsti radi, ne žele tu životinju baciti nakon što ugine", objašnjava voditeljica Krematorija za kućne ljubimce Korana Szabo.
U Hrvatskoj još uvijek pomalo neuobičajena, ovakva je praksa u Europi normalna stvar. I način na koji se ljudi nose s gubitkom nekog tko im je godinama bio vjeran prijatelj.
