No ponekad dođe do bitke stvarno epskih proporcija te njen rezultat može značiti kraj i potpuno uništenje jedne cijele civilizacije, takav pad od kojega se ista više nikada ne oporavi.
Seksualne perverzije i orgije iz antičkog doba sigurno će vas iznenaditi
Evo kronološkog popisa deset drevnih bitaka koje su srušile carstva, uništile čitave vojske i promijenile povijest.
10. Bitka kod Muye, 1046. godina prije Krista
Bitka kod Muye vodila se između Zhou plemena i dinastije Shang za kontrolu nad Kinom. Zhou vojska sastojala se od 50.000 vještih ratnika, dok su znatno jače Shang snage imale preko 530.000 vojnika, s još 170.000 naoružanih robova.
Robovi su prešli na stranu Zhoua, što je jako demoraliziralo preostale vojnike, koji su isto počeli masovno mijenjati stranu. Bitka je bila žestoka, i Shang vojnike su lako pobijedili bolje trenirani Zhou.
Nakon bitke dinastija Shang je uništena, a uspostavljena je dinastija Zhou. Kralj dinastije Shang Di Xin spalio se nakon poraza, ostavljajući Kinu otvorenu Zhou vladarima. Zhou dinastija je poznata po tome što je postala najduže vladajuća dinastija u Kini.
9. Sicilijska ekspedicija, 415.- 413. godina prije Krista
Dok se u Grčkoj vodio Peloponeski rat, Atena je poslala ekspediciju u Sirakuzu, najmoćniju državu na otoku Siciliji. Ekspedicija je započela s relativno lakim snagama u 20 brodova ali ubrzo je narasla u pravu pomorsku armadu od preko 200 brodova s preko 10.000 vojnika.
Kada je ova velika flota stigle pred Sirakuzu, grad je već imao podršku Sparte. Cijela atenska flota je ili pobijena ili se predala Sicilijancima, što je nanijelo stražan udar snazi i moralu Atene.
Poraz je imao toliko velik utjecaj da je postao prekretnica Peloponeskog rata. Smatra se najgorim pojedinačnim gubitkom ekspedicijskih snaga u povjesti, i Atena se nikada nije u potpunosti oporavila, što je omogućilo pobjedu Sparte na kraju sukoba desetak godina kasnije.
8. Bitka kod Changpinga, 262.- 260. godina prije Krista
Bitka kod Changpinga bila je jedna od najkrvavijih bitaka kineskog Razdoblja zaraćenih država. Bitka se vodila između država Quin i Zhao. Qin vojska imala je brojčanu prednost nad Zhao, s 550.000 protiv 450.000. Gotovo svi pripadnici Zhao vojske ubijeni su, većina nakon bitke. Procjenjuje se da je oko 50.000 Zhao vojnika ubijeno u bitci, a oko 400.000 ih je zarobljeno i živo zakopano.
Zhao se nisu uspjeli oporaviti od ovakvog potaza, koji je samo dodatno pojačao reputaciju pobjednika među ostalim državama. One stoga nisu uspjele osnovati dovoljno jaku koaliciju da bi se suprotstavili Qin.
Razdoblje zaraćenih država potrajalo je još tri desetljeća, ali nastavak ekspanzije Qin osigurao je njihovu dominaciju. Do 221. prije Krista, Qin su uspješno ujedinili Kinu.
7. Bitka kod Julua, 207. godina prije Krista
Bitka kod Julua vodila se između pobunjeničkih snaga samoproglašene nezavisne države Chu i dinastije Qin. Pobunjenici su okupili između 50.000 i 60.000 boraca za borbu protiv 300.000 vojnika Qin vojske. Chu snagama zapovijedao je Xiang Yu, koji je poslao svoje ljude preko Žute rijeke sa zalihama za samo tri dana i bez načina da nabave nove osim da uspješno poraze i opljačkaju neprijateljske snage. Uslijedilo je devet krvavih okršaja koji su završili smrću preko 100.000 Qin vojnika.
Stražan potaz natjerao je Qin zapovjednika, generala She Jiana, da se baci u vatru radije nego da se preda. Chu su zatim uništili preostalu Qin vojsku, što im je ostavilo 200.000 ratnih zarobljenika. Kako nije želio testirati njihovu vjernost, kao ni količinu zaliha na raspolaganju, Xiang Yu je naredio da se zvi zarobljeni neprijatelji živi zakopaju.
6. Bitka kod Zame, 202. godina prije Krista
Bitka kod Zame označila je kraj Drugog punskog rata i rezultirala je porazom Hanibala. Pod zapovjedništvom Scipiona, Rimljani su napravili plan kako da poraze Hanibalove ratne slonove.
Rimski čarkari puhali su u rogove i udarali u bubnjeve te su na taj način uspjeli preplašiti nekoliko slonova, koji su se okrenuli i počeli gaziti kartaške vojnike. Prostali slonovi projurili bezopasno su kroz koridore napravljene od motki sa šiljatim vrhom, koje su Rimljani postavili prije bitke.
Bitku je dovršila rimska konjica koja je uspjela okružiti kartaško pješaštvo i tako dobiti bitku.
Hanibal je uspio pobjeći, ali pretrpio je ogromne gubitke - 20.000 mrtvih i još 20.000 zarobljenih. Poraz je bio toliko strašan po Kartagu da više nikad nije bila u stanju izazvati Rim.
5. Bitka kod Mobeia, 119. godina prije Krista
Bitka kod Mobeia (ili bitka u Sjevernoj pustinji) bila je dio vojne kampanje koju je dinastija Han vodila protiv nomadskog plemena Xiongnu u sjevernom dijelu pustinje Gobi. Za Han dinastiju to su bili obični barbari s kojima su konstantno bili u lošim odnosima zbog sigurnosti sjevernih granica. Nakon pada dinastije Qin i kineskog građanskog rata Xiongnu su ojačali, ali Han su pokrenuli ofenzivu kako bi ih oslabili.
Oružana sila koja se sastojala od 300.000 vojnika i 140.000 konja napala je znatno manje Xiongnu snage od 100.000 vojnika i 80.000 konja. Han su odnijeli odlučnu pobjedu, ali su izgubili većinu konja, što se kasnije pokazalo katastrofalnim po njihovu ekonomiju.
Xiongnu su imali daleko veće gubitke i nikada se nisu uspjeli poraviti od ovog poraza. Samo par godina kasnije, sve što je ostalo od njih bila je malena grupica klanova.
4. Opsada Alesije, 52. godina prije Krista
U rujnu 52. godine prije Krista snage Julija Cezara suočile su se s konfederacijom galskih plemena pod zapovjedništvom Vercingetorixa. U finalnom okršaju između Rima i Gala, Cezar je napravio jednu od najboljih opsada u povijesti. Sa snagom od 12 legija (oko 60.000 vojnika) i oko 120.000 pomoćnih galskih saveznika, Cezar je pod opsadu stavio snage četiri puta veće od svojih.
Sama se bitka smatra jednim od najvećih Cezarovih vojnih postignuća zbog načina na koji je iskoristio bedeme i opkope oko Alesie. Naredio je izgradnju brojnih čvrstih utvrda kako bi okružio i blokirao grad kako bi mogao 'izgladnjeti' galske snage. Njegov se trud isplatio, jer Gali nikako nisu uspjeli probiti rimsku blokadu, unatoč brojnim pokušajima koji su ih samo dodatno slabili. Na kraju bitke Vercingetorix se predao Cezaru. Opsada Alesije označila je kraj galske neovisnosti o Rimu i predstavljala je veliku Cezarovu pobjedu.
3. Bitka kod Filipa, 42. godina prije Krista
Cezarovo osvajanje Galije stvorilo je političku krizu u Rimu, što je dovelo do građanskog rata. Njega su ubrzo nakon osvajanja ubili članovi rimskog Senata, što je potaklo drugi građanski rat koji je izbio kada je drugi trijumvirat Marka Antonija i Oktavijana pozvao na osvetu. Snage Bruta i Kasija imale su svoju finalnu bitku protiv trijumvirata kod grčkog grada Filipa 42. godine prije Krista. U bitci je sudjelovalo ukupno preko 200.000 ljudi, što ju čini najvećom bitkom starog Rima.
Bitka se podijelila na dva bojišta, na jednom se Marko Antonije borio protiv Kasija, a na drugome Oktavijan protiv Bruta. Antonije je brzo pobijedio vojsku svoga protivnika, a sam Kasije je počinio samoubojstvo nakon što je čuo lažne vijesti kako je Brut isto poražen, iako su se njegove snage upravo probijale prema Oktavijanovom logoru.
Antonije se zatim pridružio Oktavijanu i njih su dvojica zajedno nadvladala Bruta, koji je nakon poraza isto tako počinio samoubojstvo.
Nakon što su uništeni posljednji ostaci stare Republike, trijumvirat je preuzeo kontrolu nad Rimom, koji je uskoro postao novo carstvo pod Cezarom Augustom (Oktavijan).
2. Bitka u Teutoburškoj šumi, 9. godina
Ako su Rimska republika i Carstvo bili po nečemu poznati, to je njihovo brzo teritorijalno širenje. Bila je potrebna velika vojska nekontroliranih barbara da napokon zaustavi to širenje 9. godine, nakon bitke u Teutoburškoj šumi. Bitka je bila posljedica zasjede koju je postavio savez germanskih plemena, a koji je napao i potpuno uništio tri rimske legije i njihove pomoćne snage.
Bio je to toliko strašan udarac za rimski moral, da unatoč nekoliko uspješnih pohoda slijedećih godina Rim nikada više nije pokušao napasti germanska plemena sjeverno od Rajne. Bitka u Tetoburškoj šumi zapamćena je kao jedan od najgorih poraza u rimskoj povjesti, te kao prekretnica u njihovoj vojnoj strategiji širenja na sjever.
1. Bitka kod Edese, 259. godina
Rimske i Perzijske snage sukobile su se u bitci koja je završila kao ogroman poraz Rima kod Edese 259. godine. Pod zapovjedništvom cara Valerijana rimska je vojska sa 70.000 vojnika napala perzijske snage pod zapovjedništvom kralja Šapura I., kralja kraljeva.
Cijela je rimska vojska poražena i zarobljena, uključujući i samog cara, što je prvi takav događaj u cijeloj rimskoj povjesti.
Rim se nikada više nije u potpunosti oporavio od poraza kod Edese, što je imalo dugoročne posljedice na političku klimu u carstvu. Poraz je postao samo jedna u dugoj seriji kriza koje su pogodile Rim tijekom trećeg stoljeća, što je na kraju dovelo do stvaranja posebnog Zapadnog i Istočnog rimskog carstva 285. godine.
Na kraju je Zapadno rimsko carstvo palo, dok je Istočnom porasla snaga.
