Ono što je trebalo biti festival sporta, pretvoreno je u pakao i zamalo tragediju. Mučna je ovo situacija, ističu iz dortmundske Borussije i Monaca, koji će danas u svojem sportskom stilu pokušati nadjačati napade i opasnosti.
Na sreću, nije bilo tragičnih žrtava. No, vraćajući se u prošlost, na žalost, sport je pretrpio previše pogibija do kojih nije smjelo doći.
Poput Pariza 2015., kada je meta bio Stade de France na kojemu se trebala igrati prijateljska utakmica Francuske i Njemačke, i ovaj put je napadnut nogomet, sport i društvo općenito.
Minuta šutnje u prvoj utakmici Francuske nakon kaosa na Stade de Franceu u studenom 2015. uoči utakmice s Njemačkom. Izvor: Szwarc Henri/ABACA/PIXSELL
Do bombaških napada, poput jučerašnjih, došlo je i na Bostonskom maratonu prije četiri godine, kada su dvije eksplozije ozlijedile više od stotinu ljudi. A na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. u napadu su poginule dvije osobe.
Tragedije, Liverpoolove
Naravno da će današnji navijači slavnog engleskog kluba još slavnije prošlosti istaknuti da je Liverpoolova najveća tragedija čekanje na naslov od 1990. Ali neće biti ljubitelja čuvenog kluba koji se neće prisjetiti liverpoolskih tragedija na Hillsboroughu i Heyselu.
Prisjetit će se tako već za koji dan, 15. travnja, 96 poginulih i 766 ozlijeđenih u najtragičnijoj katastrofi britanske sportske povijesti, na Hillsboroughu, uoči polufinalne utakmice FA Cupa.
Objelodanjeno je mnoštvo teorija o uzrocima tragedije. Najviše njih krivi policiju koja nije bila spremna za gomilu navijača.
Tragedija na Hillsboroughu. Izvor: Screenshot, YouTube
Krvavi stampedo zbio se i na Heyselu, kada je poginulo 39 navijača, većinom Juventusovih. Kao i Hillsborough, tragedija je dovela do značajnog poboljšanja standarda sigurnosti na nogometnim stadionima.
Na stazi, život ostavili
Vozio se sedmi krug Velike nagrade San Marina, od čega drugi nakon izlaska Sigurnosnog automobila sa staze, Ayrton Senna vodio je utrku državši prednost s kvalifikacija, nastojeći ispraviti loš početak sezone 1994.
Međutim, u ukletom i strahovito brzom zavoju Tamburello, koji se onda vozio punio gasom, gubi kontrolu i, nažalost, predaje svoj život, karakter, talent, naslove i svu silu drugih uspjeha nekom drugom svijetu.
Otada su se sigurnosni aspekti Formule 1 značajno promijenili. Ali, nikada ne mogu i neće biti dovoljno savršeni da spriječe nove tragedije. Tako je 2014. stradao talentirani Jules Bianchi. Tri godine ranije fantastični talijanski motociklist Marco Simoncelli također je poginuo je stazi.
Najveća tragedija oktanskih natjecanja zbila se 1955. na čuvenoj utrci 24 sata Le Mansa. Nakon stravične nesreće na stazi, krhotine su letjele posvuda. Poginule su 83 osobe, više od 120 ih je ranjeno.
Stigli, nikada nisu
Svakoga dana 100.000 letova uspješno stigne na odredišta. Broj nesreća, pogotovo onih sa smrtnim posljedicama, višestruko je manji od nesreća drugih prometala. Tragedije se, ipak, događaju.
1958. poginule su Busbyjeve bebe, momčad Manchester Uniteda koja se vraćala iz Beograda, a stala je u Münchenu zbog dotoka goriva. Njihov posljednji let nikada se nije vinuo u zrak, već je avion izašao s piste i zabio se u hangar aerodroma.
Ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev posjećuje mjesto nesreće hokejskog kluba Lokomotiva iz Jaroslavlja. Izvor: Wikipedia
Slične i jednako tragične nesreće zbile su se nedavno. Poginula je hokejska momčad Lokomotiva iz Jaroslavlja. Još je, pak, svježa rana nogometnih zaljubljenika zbog tragedije brazilskog kluba Chapecoensea.
Kada nacija ne prašta
Andres Escobar postigao je autogol na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1994. Koji mu nacija nije oprostila. Nekoliko dana kasnije, Kolumbijac je ubijen. Sve upućuje na to da je upravo dotični autogol bio uzrok tragičnog čina.
Najcrnji trenutak u olimpijskoj povijesti bio je napad na Igrama 1972. u Münchenu. Kada je palestinska terorističku skupina "Black September" otela i ubila 11 članova izraelske olimpijske delegacije i jednog policajca.
U Hrvatskoj je, pak, još živo sjećanje na Dražena Petrovića, također tragično preminulog velikana.
