Svjetski je dan radija! Pogledajte prve prijemnike – nećete vjerovati kako su izgledali!

U središtu ove izvanredne priče stoji genijalnost jednog čovjeka - Guglielma Marconija. Njegov izum otvorio je vrata novoj eri u ljudskoj povijesti.

Naime, dok je imao samo 20 godina, ovaj genijalni izumitelj započeo je eksperimente na obiteljskom imanju Villa Griffone. Pomoću relativno jednostavne opreme, uključujući indukcijski svitak, iskrište i koherer (primitivni detektor radio valova), uspio je slati i primati signale na kratke udaljenosti.

Nakon što nije uspio zainteresirati talijansku vladu za svoj izum, Marconi se 1896. preselio u Englesku, gdje je uz pomoć svoje majke i utjecajnih kontakata, uključujući Williama Preecea, glavnog inženjera Britanske pošte, dobio podršku za svoj rad.

Ovaj patent, dodijeljen 1897., smatra se prvim patentom za sustav bežične telegrafije temeljen na radio valovima.

Dana 12. prosinca 1901., Marconi je pomoću podignute antene u St. John's-u, Newfoundland, Kanada, navodno primio signal poslan iz Poldhua, Cornwall, Engleska. On se sastojao od tri točke – slova "S" u Morseovom kodu.

Iako je ovaj događaj bio slavljen kao veliki znanstveni uspjeh, i danas postoje određene sumnje u njegovu potpunu vjerodostojnost, zbog nedostatka neovisne potvrde i mogućnosti da je signal bio atmosferski šum.

Bez obzira na kontroverze, Marconi je nastavio usavršavati svoj sustav, a 1902. godine uspostavio je redovitu transatlantsku radio-telegrafsku uslugu. Godine 1909., Guglielmo Marconi podijelio je Nobelovu nagradu za fiziku s Karlom Ferdinandom Braunom, "kao priznanje za njihov doprinos razvoju bežične telegrafije".

Prvi radiji iz ranih 1900-ih imali su drvene ili metalne kutije, često velike i teške, nalik na glomazne električne kutije. Neki su imali izložene komponente, poput cijevi i žica.

Radijski prijemnici sastojali su se od brojnih žica, zavojnica i velikih elektronskih cijevi, koje su bile osnova tadašnje tehnologije. Mnogi modeli nisu imali zvučnike, već su koristili slušalice.

Imali su velike kotačiće za ručno podešavanje frekvencije te jednostavne skale s frekvencijama. Neki su imali čak i dodatne prekidače za finu regulaciju signala.

Kako bi uhvatio signal, prvi radiji koristili su vanjske žičane antene, ponekad vrlo duge, postavljene na krovove kuća.

Kada danas pomislimo na radio, zamišljamo moderan uređaj ili digitalnu aplikaciju koja jednim dodirom omogućuje slušanje omiljene glazbe i vijesti. No, prvi radijski sustavi bili su daleko od toga – ne samo po izgledu, već i po svojim tehničkim karakteristikama.

Umjesto kristalno čistog zvuka, komunikacija se odvijala isključivo putem Morseovog koda, dok su primitivni iskrišni odašiljači stvarali signale koji su se teško kontrolirali.

Prijemnici nisu mogli precizno odabrati frekvenciju, a dugačke žičane antene bile su neophodne za prijenos signala. Unatoč tim ograničenjima, ove rane tehnologije postavile su temelje za razvoj radija kakvog danas poznajemo.