Danas osamdesetdevetgodišnji Simon Coencas će, zajedno s brojnim uzvanicima, među kojima će biti i francuski predsjednik Francois Hollande otvoriti nov prikaz spilje u centru u Montignacu, selu u podnožju brežuljaka gdje je s još trojicom prijatelja slučajno nabasao na čuvenu spilju s crtežima životinja.
Više od 70 godina nakon prvoga 'posjeta' spilji, Coencas će posjetiti repliku spilje na koju je slučajno naišao s prijateljima igrajući se i slijedeći psa.
"Sikstinska kapela prapovijesti", kako je još nazivaju, otkrivena je 1940., a vjeruje se da je stara oko 18.000 godina. Od 1979. je na UNESCOV-u popisu svjetske kulturne baštine.
Turisti su se u spilju mogli spustiti sve do 1963., no nakon toga je ustanovljeno da ugljični dioksid koji izdišu oštećuje crteže i negativno utječe na krhak ekosustav spilje. I priprema spilje za dolazak turista i posjetitelja napravila je više štete nego što su vlasti pretpostavljale.
Lascaux 2, vjerna kopija glavne prostorije otvorena je 1983., no u njoj je reproducirano samo 90 posto originalnih crteža i slika. Potom je otvorena i putujuća izložba Lascaux 3 koja prikazuje najznačajnije crteže i slike, a Lascaux 4 je posljednja verzija koja će biti otvorena u subotu i za posjetitelje otvorena idući tjedan.
"Ovo je prvi put da smo rekonstruirali cijelu spilju Lascaux", rekao je arheolog Jean-Pierre Chadelle koji surađuje s regionalnim vlastima Dordonje.
Na novoj spilji je posljednje četiri godine radio tim od 30 radnika, a radovi su stajali oko 66 milijuna eura.
Chadelle je objasnio da je problem s Lascaux 2 bio taj što se nalazila na brežuljku i preblizu originalnoj spilji, pa je frekvencija posjetitelja i prometa bila prevelika.
Originalnoj spilji Lascaux pristup je ograničen čak i arheolozima, paleontolozima i ostalim znanstvenicima.
Simon Coencas je nedugo nakon što je s prijateljima otkrio jednu o najpoznatijih spilja na svijetu s roditeljima otputovao u Pariz, gdje je, s obzirom na to da je židovskog porijekla, jedva uspio izbjeći deportaciju. Roditelje je izgubio u koncentracijskim logorima.
Kaže da mu je još uvijek živo sjećanje na dane kada je s prijateljima jurio brežuljcima oko Montignaca, tražeći skriveno blago. Njima je to uistinu pošlo za rukom.
