Ne vidi se s ceste. Dugi tunel prokopan kroz brdo jedini je put unutra. Ne radi se o nečemu u što možete samo tako ušetati, ipak je to ulaz u vojnu bazu, piše BBC.
Od bunkera nastao Bunk'Art
Tunel, gotovo dvostruko dulji od nogometnog igrališta, hladniji je od vanjskog zraka. Tu i tamo se na podu nalaze lokvice vode. Harmoničan šum postaje sve glasniji i glasniji kako se približavate kraju tunela. Ukupno trebate propješačiti 198 metara kako biste došli do bezličnog parkirališta na kraju. Nad parkiralištem nalazi se siva državna zgrada. Ovo je Bunk'Art 1, a nakon par minuta hoda put vas dovede do jednog od najtajnijih skoništa Hladnog rata.
Ovo je najbolje mjesto za biti u Tirani tijekom ljetnog dana kada živa u termometru dolazi i do brojke 40, kaže Artemisa Muco, jedna od voditeljica u Bunk'Artu 1. Ova 24-godišnja diplomatkinja povijesti kulture provodi dane u mjestu toliko tajnom da je poznato samo kao 'Postrojenje 0774', što je naziv lišen svih emocija za građevinu napravljenu da preživi smak svijeta.
Prekid sa svima
Enver Hoxha vladao je Albanijom četiri desetljeća. Od kraja Drugog svjetskog rada do sredine 80-tih vladao je svojim zemljom u stilu staljinističke samodovoljnosti dizajnirane da pretvori Albaniju u modernu nezavisnu stranku. Albanije je prekinula veze s Jugoslavijom 1948., Sovjetskim Savezom 1961. i Kinom 1979., a sve to zbog navodnih nspuštanja socijalističke dužnosti.
Sa staljinističkim uvjerenjem došla je i paranoja. Hoxha, bivši partizan koji se borio protiv Nijemaca u drugom svjetskom ratu, bio je uvjeren kako se neprijatelji i s istoka i sa zapada pripremaju izvršiti invaziju na ovu planinsku zemlju. Stoga je naredio enorman program izgradnje bunkera, koji su trebali omogućiti stanovništvu Albanije veđenje gerilskog rata iz ogromne mreže betonskih bunkera. A dok bi trajale borbe Hoxha bi s ostatkom vladajuće elite koordinirao otpor iz bunkera.
Postrojenje 0774 rezultat je te iste Hoxhine paranoje. Izgrađeno uzmeđu 1972. i 1978. ima preko 300 prostorija na pet podzemnih razina, duboko unutar planine Mali I Dajtit istočno od glavnog grada Albanija. Radi se o mračnom, klaustrofobičnom podsjetniku na Hladni rat u jednom od njegovih najzanemarivanijih kuteva.
300 ljudi pod zemljom i preko godinu dana
Da je zapad, ili pak istok, stvarno intervenirao, Postrojenje 0774 bilo bi prepuno ljudi. Unutra bi bilo i do 300 ljudi, uključujući i vrhovni stožer Albanije. "Imali bi dovoljno vode, hrane i goriva da ostanu pod zemljom preko godinu dana", kaže Muco.
Bunker je izgrađen u potpunoj tajnosti. Na jednom je zidu slika Hoxhe kako dolazi na dan otvaranja baze, jedna od samo nekoliko noći koju je proveo ovdje do svoje smrti 1985. Unatoč tome imao je vlastiti smještaj, koji je uključivao luksuzni krevet, ured tajnice, privatne odaje i kupaonicu opremljenu tušem na dizelski pogon. Privatne su odaje ukrašene nekom vrstom tamnog drveta. "To je lesonit", kaže Muco. "Ostale prostorije, poput premijerove, napravljene su u drvetu."
Nakon izbora, kaos
Albanija je prešla iz jednostranačke vlasti u parlamentarne izbore 1991., no ostatak desetljeća obilježio je kaos. Tako se 1997. vlada raspala nakon propasti piramidalnih struktura koje su pojele dobar dio bogatstva zemlje. Oko 2.000 ljudi je ubijeno, a vojne su baze opljačkane u nastalom kaosu. Jedna od njih bila je i Postrojenje 0774.
Ovaj bunkerski kompleks albanska je vojska posljednji put koristila 1999. a zatim je ostao napušten. Tek 2014. ponovno je otvoren zahvaljujući naporima talijanskog novinara Carla Bollina, koji je želio prikazati javnosti ovaj relikt albanske izolirane prošlosti. "Odlučio sam otvoriti Bunk'Art 2014., kada je ministarstvo kulture pokrenulo poziv za ideje kako bi se proslavilo 70 godina albanske nezavisnosti. Do onda turisti, pa čak ni Albanci nisu znali sve tajne komunističkog perioda."
Kaža kako je imao snažnu reakciju tijekom prvog posjeta. "Osjetio sam uzbuđenje istražujući mračno, misteriozno mjesto koje je predstavljalo povijest." Kada je postrojenje otvoreno na mjesec dana 2014. proizvelo je pravo uzbuđenje i posjetilo ga je 70.000 Albanaca."
Misteriozan bunker
"Albanci su samo znali da postoji nekakav bunker za kojeg godinama nismo znali", kaže Muco. "Kao što možete vidjeti ovdje su okolo domovi, pa su čak i ljudi koji ovdje žive iznenađeni kada dođu unutra. Jako su impresionirani da vide ovakvu građevinu usred planine."
Bollino je pokušao napraviti ne samo muzej u kojem bi očuvao skrovište komunističkog režima kao da se radi o vremenskoj kapsuli, već da doda još nešto. Nekoliko je prostorija pretvoreno u umjetničke instalacije, a svaka prikazuje drugačiji aspekt komunističke prošlosti zemlje.
Renovirane prostorije u ovom labirintinskom kompleksu ispunjene su namještajem tog vremena. Renovirano je već preko 100 prostorija bunkera, većina ostatka kompleksa ostati će nerenovirana, ili jednostavno zabranjena posjetiteljima. U blizini je aktivna vojna baza, a postrojenje i dalje službeno pripada albanskom Ministarstvu obrane.
Teškoće pri otvaranju
Bollino priznaje da je sve ovo bio veliki izazov. "Bilo je teško s logističkog stajališta, jer je mjesto jako mokro i svaki predmet izložen na nekoliko dana nađe se pod napadom plijesni. No najveće teškoće su kulturalne prirode: pronalaženje dokumenata i drugih predmeta iz komunističke prošlosti težak je i dugotrajan posao, no još je teže bilo nadvladati predrasude prema mjestu u kojem sam želio pričati o strašnom periodu u povijesti stanovnštva. Puno sam se namučio dok nisam razjasnio da sjećanje na činjenice o komunističkom periodu ne znači imati nostalgiju za komunizmom."
Ima i nadrealnih detalja. Ono što izgleda poput koša za smeće ukrašenog petokrakama u stvari je pročistač zraka koji ispušta kisik i čisti zrak od viška ugljikovog dioksida. Karakteristične sovjetske gas maske, koje je Albanija dobila dok je još bila u prijateljskim odnosima s Moskvom, nalaze se duž hodnika, podsjećajući ljude na mogućnost eskalacije sukoba što bi ovo mjesto učinilo privremenim domom za 300 ljudi.
Kompleks je zatvorenog dizajna, ali nije malen. U samom srcu nalazi se dvorana za okupljanje dovoljno velika da u nju stanu stotine ljudi. Od tamo bi Hoxha i elita režima čitali govore zaključanima u ovom kompleksu. Sada je to kazalište i koncertni prostor, u kojemu su već održavani rock i jazz koncerti. Radi se o ironije, jer su obje te vrste glazbe bile zabranjene u Hoxhinoj Albaniji.
Stižu turisti
Ovo mjesto brzo postaje jedno od najpopularnijih turističkih odredišta u Albaniji. No Bollino kaže da ima i druge planove. "Moj se sljedeći projekt odnosi na jedan od južnih hodnih Bunk'Arta 1, u kojem želim postaviti fotografsku izložbu s prizorima iz svakodnevnog života komunističkog perioda. Imamo mogućnost predstaviti ljudima jedan drugi dio zemlje koji sad nestaje." U međuvremenu Bunk'Art postaje razlog zašto da posjetite Tiranu. Senada Murati, članica tima koji vodi kompleks, kaže kako su počeli primati više interesa od posjetitelja iz SAD-a i Velike Britanije, pa čak i iz dalekog Novog Zelanda.
Strogo čuvana tajna: Otvoren bunker bivšeg diktatora
Muco kaže kako je Bunk'Art pokušao ostati što je moguće više politički neutralan, bez izbjegavanja činjenica o albanskoj samoizolaciji. Vjeruje se da je tijekom Hohxine vlasti smaknuto gotovo 5.500 ljudi a preko 25.000 ih je završilo u zatvorima. Državljane albanije moglo se odmah smaknuti ako bi ih se zateklo kako pokušavaju priječi ograde koje su bile zatvorile granice ove države.
"Mislim da muzej mora biti stvarno osjetljiv", kaže Muco. "Ovdje predstavljamo svjetlu i mračnu stranu komunizma, tako da ljudi sami odluče. Neki posjetitelji čak dođu sa slikom Envera Hodže u džepu."
