New York je do početka pandemije koronavirusa nosio titulu "grada koji nikad ne spava", no sada je postalo mjesto "jezive tišine". Jučer središte i glavni grad svijeta, danas – pustinja.
Mnogi ljudi se pitaju što će biti s ovim gradom i hoće li više išta biti isto? Međutim, možda i ne treba više biti isto, piše Dijaspora.hr. Možda je vrijeme za promjenu. Puste i prazne ulice: Brooklyn Bridge, Times Square, Broadway, Central Park – u srcu New Yorka nema ni čovjeka ni automobila. Tek pokoji se pojave tu i tamo. Zatvoreni i propali obrti, restorani, kazališta, kafići, trgovine, tržni centri – još mnogi od njih zaključani su od prosvjeda ljetos.
Ni traga turistima. Tek sada se može uočiti koliko je New York bio top odredište za mnoge posjetitelje. Nestalo je života. Možda dalekom promatraču to ne znači puno, ali ovim preostalim ljudima koje još možeš susresti na ulici i ono malo lica vidjeti što se krije ispod maske znači puno.
Većinom zabrinutost. Mnogi su ostali bez posla – od ugostitelja preko glumaca do privatnika. Procjene su takve da će se sve “vratiti na staro” tek za od tri do pet godina. Izgleda da je grad u knock-downu. Hoće li se uspjeti oporaviti, vidjet ćemo. Mnogo je neizvjesnosti pred nama. Ali, ono što će se događati u Americi, osjetit će se i u cijelom svijetu.
No, ovaj tjedan je drugačiji diljem Amerike. Posebno u New Yorku koji se probudio pod prvim pahuljama ove godine. Ovo je prvi veliki snijeg u posljednje tri godine. Kao da je priroda odlučila malo odmoriti zabrinute i zamišljene poglede te podariti ipak malo radosti. Jer snijeg, osim što je i razlog za lopatanje, izvor je radosti i sreće, posebno djeci.
Puno više ljudi je bilo vani nego inače. I kao da su svi išli u jednom pravcu – u Central Park – odrasli, djeca, psi, saonice, snjegovići, grudanje…
Promatrajući sve te ljude koji su barem na trenutak zaboravili ono sivilo i iskoristili uvjete današnjeg dana – s osmijehom i bez maski na licu, ipak se upalio tračak nade da nije sve tako sivo. Mnogo toga se dogodilo kroz povijest pa se preživjelo. Ne sumnjamo da će i ovo biti takav slučaj.
Vjerujemo da razmišljanje dijeli i gospođa Sloboda čiji lik, iako prekriven snijegom, gordo stoji na ulazu u grad i svojom bakljom mnogima pokazuje i osvjetljava put, vjeru i nadu u bolje sutra. Jer ništa drugo trenutačno nemamo. Osim možda bijele grude snijega koja je doletjela iz nepoznatog pravca pozivajući na uživanje u zimskim radostima. Dok se može. Dok je snijega do koljena.
