Sladoled svi volimo, no pitanje je mogu li si ga svi priuštiti. Cijena te ledene poslastice u nekim je gradovima i trostruko viša nego što je bila prije desetak godina.
Prodavači tvrde kako su uz cijenu podigli i kvalitetu, ali i da su poskupjele i sirovine. Jesu li korneti i kuglice već sada nerealno preskupi te što na hrvatske cijene kažu turisti?
Sladoled vole gotovo svi. Znaju to i prodavači pa je povećanje broja turista dovelo i do viših cijena.
U odnosu na 2014. u Zagrebu je poskupio za tri kune, u Splitu za dvije, Poreču za četiri, a u Dubrovniku za čak sedam kuna.
Zapadni svijet za sladoled može biti zahvalan Hrvatu, Marku Polu, koji ga je donio iz Kine. Nakon toga on je dugo bio povlastica aristokrata jer nitko nije imao hladnjak. Kada su došli hladnjaci onda su počeli lizati svi. Međutim, ovim rastom cijena, pitanje je hoće li sladoled postati ponovno samo poslastica kraljeva.
Domaćima su cijene kugle sladoleda danas upravo kraljevske, a stranci se ne bune.
"Skupo je. Sladoled treba ostati na pristojnoj cijeni, sedam do osam kuna", smatra Lidija iz Zagreba.
"Sladoled nije skup. Mislim da vrijedi, jako je ukusan", kazala nam je Rose iz SAD-a.
Ankica je slastičarka čije su delicije nadaleko poznate pa joj i stranci dolaze po preporuci. Proizvodnja sladoleda, kaže, zahtijeva aparaturu gotovo jednaku onoj u tvornici automobila.
"Najprije se baza kuha u pasterizatoru, pa onda ide na hlađenje pa se onda izrađuje sladoled u stroju, onda se to šokira i onda ga mi stavljamo u prodaju", ispričala nam je Ankica Šamija, slastičarka.
Cijena njene kugle je od osam do deset kuna, a sve kaže diktira cijena sirovina.
"Od samog voća, od mlijeka, od svega ostalog. Plus tu su veliki izdaci vode i struje i svega... Plus mi koristimo puno sladoled, znači radi se od svježeg voća, kekse i biskite sami pečemo..."
Za takav sladoled, slažu se mušterije, nije teško izdvojiti kunu više. Ipak, nastave li cijene rasti, lizati bi u Hrvatskoj mogli samo turisti.
