Dok zemlje diljem svijeta zaleđeno čekaju u karanteni, a milijuni ljudi gube posao i ostaju bez sredstava za život, javne osobe govore neprestano o otkriću koje bi pandemiji stalo na kraj, a to je cjepivo.
No postoji još jedna opcija, najgori mogući scenarij, da se cjepivo nikada ne razvije. Umjesto da pobijedi COVID-19, ljudska vrsta će možda s tom bolesti morati živjeti. Gradovi bi se polako otvarali i neke bi se slobode vratile u svakodnevni život, ali s ograničenjima. Testiranja i praćenje postali bi rutina, a u mnogim bi se zemljama mogle očekivati iznenadne upute o samoizolaciji. Terapije bi se mogle razviti, ali bolest bi se pojavljivala svake godine, piše CNN.
Političari naravno rijetko javno govore o takvom scenariju te optimistično ističu kliničke studije koje testiraju razne lijekove, no stručnjaci ozbiljno razmatraju mogućnost najgoreg scenarija jer je do njega došlo više puta u povijesti.
"Postoje virusi za koje i dalje nemamo cjepivo. Apsolutno je neophodno da sva društva budu pripremljena za kontinuiranu borbu protiv koronavirusa te da omoguće ekonomsku aktivnost i aktivan društveni život uz virus", rekao je dr. David Nabarro, profesor globalnog zdravlja na Imperial Collegu u Londonu.
Stručnjaci ipak optimistični
Ipak, većina stručnjaka je uvjerena da će se nakon nekog vremena razviti cjepivo za bolest COVID-19 jer virus koji je uzrokuje, za razliku od bolesti kao što su HIV i malarija, ne mutira velikom brzinom. Brzina kojom je znanstvena zajednica pokrenula istraživanja, te čak i kliničke studije cjepiva protiv SARS—CoV-2 virusa daju razloga za optimizam.
Međutim, Margaret Heckler, tadašnja američka ministrica zdravstva, je 1984. godine na konferenciji za novinare u Washingtonu priopćila kako su znanstvenici uspješno identificirali virus koji je kasnije dobio ime HIV te je predvidjela da će preventivno cjepivo biti spremno za testiranje za dvije godine.
Gotovo četiri desetljeća i 32 milijuna smrtnih slučajeva kasnije, svijet i dalje čeka na cjepivo protiv HIV-a.
Umjesto otkrića, izjavu ministrice Heckler popratio je gubitak velikog dijela generacije homoseksualnih muškaraca uz bolnu stigmatizaciju u zapadnim zemljama. Pozitivna dijagnoza mnogo godina nije značila samo smrtnu presudu, nego je osigurala da oboljela osoba svoje zadnje mjesece provede napuštena i udaljena od svoje zajednice, dok su neki liječnici u zdravstvenim časopisima išli toliko daleko da su čak raspravljali isplati li se uopće spašavati pacijente zaražene HIV-om.
Kako živjeti s bolesti?
HIV je specifičan slučaj koji brzo mutira tokom jedne infekcije, dok je kod gripe promjena sporija.
"Nastavlja mutirati u tijelu pa je to kao da ste zaraženi sa tisuću različitih vrsta HIV-a", pojasnio je pedijatar i specijalist za zarazne bolesti Paul Offit.
Ukoliko se ne razvije cjepivo za SARS—CoV-2, virus bi u našim životima mogao ostati još godinama, ali upravo se u odgovoru medicinske zajednice na HIV/AIDS može naći obrazac kako živjeti sa bolesti koju ne možemo izliječiti.
"Sa HIV-om smo uspjeli napraviti ono što smo htjeli s rakom, pretvorili smo ga u kroničnu bolest s antivirusnim lijekovima. Danas to nije smrtna osuda kakva je bila 80-ih godina", rekao je Offit.
Ako se cjepivo ne razvije, život neće ostati kakav je trenutno, samo što se neće brzo vratiti u ono što nazivamo normalnim.
"Karantena nije održivo rješenje u ekonomskom smislu, a moguće ni u političkom. Potrebni su nam drugi načini kontrole", izjavio je Keith Neal, profesor epidemiologije zaraznih bolesti na Sveučilištu Nottingham.
Kupovina vremena
To znači da bi nakon paralize stručnjaci poticali vlade da uspostave nova pravila i načine interakcije kako bi se kupilo još vremena za pronalazak cjepiva.
Nabarro zagovara novi društveni konsenzus po kojem bi stanovnici svake države ponovno krenuli sa uobičajenim načinom života, ali uz preuzimanje vlastite odgovornosti za samoizolaciju ako razviju simptome ili dođu u doticaj sa potencijalno zaraženom osobom.
To bi značilo promjenu na kulturnoj razini. Prehodavanje kašlja uz ignoriranje blagih simptoma i odlazak na posao u takvom stanju bila bi stvar prošlosti, a rad od kuće sve češća pojava.
"To mora postati svačiji način ponašanja, tretiranje onih koji se sami izoliraju kao da su heroji, a ne prognanici", poručio je Nabarro.
Lov na cjepivo je nepredvidiv, ali nade ima, s obzirom da je interes za pronalazak veoma visok, a cilj jasan, piše CNN.