Osjetio se vrlo snažno u Bitoli. Živim na 11. katu. Ovo je najsnažniji potres koji sam osjetio u životu, a imam diplomu iz seizmologije, objavio je jedan od mase Makedonaca kojima je udar potresa sinoć u 22.43 po srednjoeuropskom vremenu dodatno zagorčao pripremanje na još jedan radni ponedjeljak.
Euromediteranski seizmološki centar (EMSC) objavio je da je potres magnitude 5,8 udario 131 kilometar južno od Skoplja, što je bio i razlog tome zašto se sa svojim svjedočenjima javilo toliko Bitolaca.
Uopće, uslijedila je takva prepiska da su, kako je primijetila jedna kolegica, ljudi "zajedničku nesreću komentirali na četiri jezika; na grčkom, makedonskom, albanskom i engleskom".
Svjedočenja su bila sve gora od gore s obzirom na to da, strogo numerički gledano, još uvijek nije bila riječ o "jakom potresu". Opisivali su "strašnu trešnju", "horizontalne udare", "nešto što nikad prije nisu osjetili, a osjetili su potres mnoštvo puta", "užasna buka", "strašno, puno naknadnih udara"…
Kod ovog posljednjeg svjedočenja dolazimo do onoga što je vijest 11 sati poslije glavnog udara, za kojega se, pak, ispostavilo da mu je epicentar bio na krajnjem sjeveroistoku Grčke, vrlo blizu tromeđe Sj. Makedonije, Albanije i Grčke.
Prvo, Seizmološki laboratorij Sveučilišta u Ateni magnitudu glavnog udara naknadno je korigirao na 5,4, što je još uvijek više nego dovoljno da čovjeku pokvari dan, da mu napravi sasvim pošten nered po stanu, a ako mu je stan građevinski izveden ne baš solidno, onda možda i sasvim dovoljno gadan da mu "sredi" i stan kao takav.
Drugo, društvo sa Sveučilišta u Ateni provelo je besanu noć i besano jutro, nabrojivši do objave ovog članka još 22 naknadna udara snažnija od 2,5, odnosno čak 14 magnitude veće od 3, od čega dva snažnija od 4.
Uglavnom je bila riječ o gradiću Florina i okolnim područjima, gdje je bio epicentar glavnog udara. Međutim, udara je bilo po cijelom obodu Egejskog mora, a tu onda dolazimo do drugog dijela ove priče.
Seizmološki, Mediteran je tradicionalno vrlo živahno mjesto, koliko se pamti još tamo od prije 3600 godina, kada je erupcija na Santoriniju razorila najveći dio tog otoka, a tsunami, potresi i pepeo uništavali diljem Egejskog mora, od čega se nikad nije oporavila minojska civilizacija.
Riječ je o samo jednoj jedinoj točki na južnoegejskom vulkanskom luku koji se tako lijepo poklapa, na povijesni užas Mediteranaca na tom području, s linijom sudara Euroazijske ploče na sjeveru i Afričke ploče na jugu, dviju velikih tektonskih ploča, od kojih ona sjeverna putuje prosječnom brzinom od 1 centimetra prema jugozapadu, a ona južna 1,1 centimetara prema sjeverozapadu.
Kletva "dabogda živio u seizmološki zanimljivom području" u slučaju Egejskog mora posebno je primjenjiva zato što je ovo područje smješteno na Egejskoj mikroploči, koja – sabijena između kontinentalne Grčke i uopće Balkana, te Turske – svojom sudbinom od prapovijesti "uveseljava" život stanovnika na tim prostorima.
Riječ je o izdanku Euroazijske ploče koji rotira uzajamno s Afričkom pločom, o području u kojem se prosječni sudar godišnje mjeri do čak 3,7 centimetara, a zbog čega se redovito i žestoko tresu i Istanbul i Kreta i zapadna obala Grčke, a u toj priči nije bez veze niti Skoplje.
Taj dio priče pokriva i potres magnitude 6,1 koji je, tresući čak 20 sekundi, 1963. razorio 80 posto glavnog grada tadašnje SR Makedonije, pobio 1070 ljudi, ostavio bez doma do 200.000 građana… E sad, na stranu ideološke opterećenosti, ali vlasti RH, najblaže rečeno, imale bi što naučiti od tadašnjih vlasti SFR Jugoslavije kako se radi na obnovi.
U samo nekoliko dana deseci članica UN-a snažno su se založili da se Skoplje obnovi. Donirali su čak i Pablo Picasso i Jean Paul Sartre i bezbrojni velikani tog doba. Do kraja 1964. izgrađeno je 14.000 stambenih jedinica za 70.000 ljudi. Program obnove okupio je apsolutnu elitu arhitekture tog doba, posebno eksperte iz Japana, Jugoslavije (čitaj izrazito iz Hrvatske), iz Poljske, Grčke…
U obnovi je sudjelovalo više od 80 zemalja svijeta. Usto, obnova Skoplja rodila je i neka nova arhitektonska i dizajnerska otkrića, konačno, katapultirala je Makedoniju u postindustrijsko razdoblje, kako je svojedobno analizirao Igor Martek sa Sveučilišta Deakin iz Melbourna.
A gdje smo mi tu? Ono što je Egejska mikroploča u odnosu na Afričku ploču, to je otprilike Jadranska mikroploča u odnosu na Euroazijsku. Odnosno, jedna je na jugoistoku, druga na sjeverozapadu.
List studenata Geodetskog fakulteta u Zagrebu objavio je u svibnju 2017. članak "Seizmička aktivnost na području Republike Hrvatske" u kojem je elegantno objašnjeno da je Jadranska mikroploča zapravo produžetak Afričke ploče koja se našla stiješnjena u odnosu na Euroazijsku ploču.
Afrička ploča u odnosu na Europu rotira u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Jadranska mikroploča, koja najvećim dijelom skoro točno pokriva dno Jadranskog mora i na sjever se pruža sve do Alpa, također rotira, i to oko točke u Alpama.
Posljedica je to da se Jadranska mikroploča u odnosu na Euroazijsku podvlači, otprilike pod Dinaride, znači uzduž Dalmacije.
Zato imamo i Dubrovnik 1667. i Makarsku 1962. i Crnu Goru 1979… Kad smo već kod toga, prije nekoliko dana imali smo 60. obljetnicu od prvog velikog udara koji je na Makarsku strovalio velike gromade, de facto dijelove Biokova.
Ironično u vezi potresa je to što, koliko god spadaju među najgore noćne more čovječanstva kao simbol smrti i uništenja, kad na Zemlji potresa ne bi bilo, to bi značilo da je planet mrtav. Na takvom planetu ne biste htjeli živjeti. Ne biste niti mogli.
Potresi su posljedica kretanja ispod Zemljine kore, u plaštu, a toga ne bi bilo da nije užarene Zemljine jezgre.
A kad bi se jezgra ohladila, što jednom i hoće, Zemlja tada više neće imati magnetno polje koje nam čuva atmosferu od zračenja iz svemira. Ispada da su vulkanu, potresi i srodne katastrofalne nevolje cijena kojom prirodi plaćamo uvjete za postojanje života na planetu.
