Prepoznajete li ovo čudovište? Možda je već spasilo život vašem ocu, majci, bratu ili sestri

Unatoč svojem imenu i reputaciji, gila čudovište je uglavnom sporo i neagresivno stvorenje koje većinu svog života provodi skriveno od pogleda. I, da, možda je već spasilo život vama ili nekom vama vrlo bliskom.

Ugriz američkog guštera bradavičara, poznatijeg kao gila čudovište, može biti izuzetno bolan, no upravo njegov otrov postao je temelj za lijekove koji spašavaju živote milijuna ljudi oboljelih od dijabetesa tipa 2!

Ako to eventualno niste dosad znali, prije više od 30 godina znanstvenici su otkrili nevjerojatan potencijal skriven u slini ovog pustinjskog gmaza.

Za razliku od zmija, gila ima otrovne žlijezde u donjoj čeljusti, a otrov se sporo cijedi duž zuba dok gušter čvrsto drži ugriz. Ugriz kod ljudi izaziva trenutačnu nesnosnu bol, osjećaj pečenja i nelagodu koja može trajati satima.

Upravo je intenzitet boli koju izaziva ugriz zaintrigirao znanstvenike da detaljnije prouče sastav sline, odnosno otrova čudovišta gila. Ključno otkriće odvilo se sredinom 1990-ih kada su znanstvenici, uključujući dr. Johna Enga, identificirali hormon u slini guštera nazvan eksendin-4. Ubrzo se pokazalo da taj spoj ima obećavajuća svojstva povezana s metabolizmom šećera.

Daljnja istraživanja otkrila su da je eksendin-4 strukturno vrlo sličan ljudskom hormonu poznatom kao GLP-1, koji igra ključnu ulogu u regulaciji šećera u krvi. Naime, potiče gušteraču na lučenje inzulina nakon obroka, usporava pražnjenje želuca i smanjuje apetit. Kod osoba koje pate od dijabetesa tipa 2, proizvodnja ili djelovanje GLP-1 često je smanjeno.

Otkriće eksendina-4 dovelo je do razvoja sintetičkog lijeka nazvanog eksenatid. Proces od otkrića do odobrenja lijeka bio je dugotrajan; iako je potencijal prepoznat ranih 90-ih, lijek pod komercijalnim imenom Byetta odobren je od strane američke Agencije za hranu i lijekove (FDA) tek u travnju 2005. godine.

Bio je to prvi lijek iz klase mimetika inkretina (ili agonista GLP-1 receptora) odobren za liječenje dijabetesa tipa 2.

Eksenatid pomaže pacijentima kontrolirati razinu šećera u krvi poticanjem vlastite proizvodnje inzulina kao odgovor na povišenu glukozu, suzbijanjem otpuštanja glukagona (hormona koji podiže šećer u krvi) te usporavanjem probave.

Kasnije su razvijene i formulacije s produljenim oslobađanjem (Bydureon), a principi djelovanja GLP-1 agonista korišteni su i u razvoju novijih lijekova poput danas izuzetno popularnog Ozempica.

Otkriće lijeka za dijabetes u otrovu gila čudovišta fascinantan je primjer kako priroda, čak i u svojim najopasnijim oblicima, može ponuditi rješenja za ljudske bolesti. Podsjeća na važnost očuvanja bioraznolikosti jer nikada ne znamo gdje se krije sljedeći revolucionarni lijek.

Korištenje otrova u medicinske svrhe nije novost, primjeri sežu tisućljećima unatrag. No, moderna znanost sve više prepoznaje potencijal ovih složenih bioloških spojeva.

Osim eksenatida iz gila čudovišta, istražuju se i drugi otrovi: protein iz otrova australskog pauka ljevkaša pokazao je potencijal u zaštiti mozga od oštećenja nakon moždanog udara, dok je otrov morskog puža stošca doveo do razvoja snažnog analgetika. Eto, i otrov komodo zmaja istražuje se zbog antikoagulantnih svojstava.

Fascinantno, zar ne? Da priroda u svoju nevejrojatnu paletu života nije uvrstila i gila čudovište, danas možda ne bismo poznavali Byettu za liječenje dijabetesa tipa 2. Kasnije su kemijske tvari iz otrova inspirirale razvoj novih lijekova za dijabetes i pretilost, poput semaglutida, poznatog pod trgovačkim imenima kao što su Ozempic i Wegovy. Srećom, znanstvenici su uspjeli sintetizirati ove tvari, pa više nije potrebno koristiti otrov izravno od impresivnog guštera.