Posljednji čovjek na Mjesecu prije točno 52 godine: Jedan detalj misije ostavio je neizbrisiv trag

Lunarni modul Challenger, nakon dugog putovanja kroz svemir, uspješno je sletio u dolinu Taurus-Littrow 11. prosinca 1972. u 14:55 sati po istočnom američkom vremenu.

Ovo područje na Mjesecu odabrano je zbog svoje geološke raznolikosti i potencijala za znanstvena otkrića. Slijetanje je bilo izuzetno precizno, što svjedoči o vještini pilota i naprednoj tehnologiji NASA-e - modul je završio samo 200 metara istočno od prethodno planirane točke spuštanja.

Dok su Cernan i Schmitt, puni uzbuđenja i adrenalina, započinjali svoje istraživanje mjesečeve površine, njihov kolega Ronald Evans imao je jednako važnu, iako manje glamuroznu zadaću. On je ostao u orbiti u zapovjednom modulu nazvanom America, gdje je održavao stalnu komunikaciju sa Zemljom i svojim kolegama na površini, te obavljao vlastita znanstvena promatranja iz lunarne orbite.

Prvi izlazak na površinu Mjeseca započeo je neočekivano brzo, samo četiri sata nakon uspješnog slijetanja lunarnog modula Challenger.

Astronauti Eugene Cernan i Harrison Schmitt, puni entuzijazma i adrenalina, krenuli su u svoju prvu mjesečevu šetnju. Njihov primarni zadatak bio je postavljanje sofisticirane znanstvene opreme koja će prikupljati dragocjene podatke o Mjesečevom okruženju.

S velikom preciznošću i pažnjom, postavili su seizmometre, detektore kozmičkih zraka i druge instrumente koji će nastaviti slati podatke na Zemlju dugo nakon što se astronauti vrate kući.

Nakon postavljanja opreme, Cernan i Schmitt započeli su svoja geološka istraživanja. Naoružani posebno dizajniranim alatima za prikupljanje uzoraka, pažljivo su birali i dokumentirali kamenje i tlo s površine Mjeseca.

Svaki uzorak je bio pažljivo označen i spremljen, s ciljem da se kasnije detaljno analizira u laboratorijima na Zemlji.

Međutim, tijekom ove uzbudljive prve šetnje, dogodio se i manji incident koji je podsjetio na izazove rada u nepoznatom okruženju. Cernan je, dok je manevrirao oko lunarnog rovera - vozila dizajniranog za kretanje po mjesečevoj površini - slučajno odlomio dio njegovog branika. Iako ovaj incident nije ugrozio misiju, služio je kao podsjetnik na krhkost opreme i potrebu za izuzetnom pažnjom pri radu u ekstremnim uvjetima svemira.

Druga šetnja astronauta bila je obilježena rekordnim postignućem u povijesti programa Apollo. Dok su koristili lunarni rover, vozilo posebno dizajnirano za kretanje po mjesečevoj površini, Cernan i Schmitt odvažili su se na najdulje putovanje ikad poduzeto tijekom misija na Mjesec.

Udaljili su se čak 7,6 kilometara od svog lunarnog modula, te istraživali područja koja su do tada bila nedostupna ljudskom oku.

Tijekom ovog povijesnog putovanja, astronauti su naišli na izvanredno otkriće koje je izazvalo uzbuđenje kako među njima, tako i među znanstvenicima na Zemlji. Pronašli su tlo neobične narančaste boje, što je bilo potpuno neočekivano s obzirom na prevladavajuće sive tonove mjesečeve površine.

Ovaj nalaz, koji je kasnije postao poznat kao "narančasto tlo", isprva je zbunio istraživače, ali je ujedno i potaknuo njihovu znatiželju. Nakon detaljnih analiza uzoraka donesenih na Zemlju, znanstvenici su došli do fascinantnog zaključka: ovo neobično obojeno tlo bilo je dokaz drevne vulkanske aktivnosti na Mjesecu.

Otkriće je pružilo ključne uvide u geološku povijest našeg prirodnog satelita, te potvrdilo teorije o njegovoj nekadašnjoj vulkanskoj aktivnosti i dodatno obogaćujući naše razumijevanje formiranja i evolucije nebeskih tijela u našem Sunčevom sustavu.

Posljednja šetnja bila je posebno emotivna jer je označila kraj ere ljudskih misija na Mjesec. Astronauti su bili duboko svjesni povijesnog značaja ovog trenutka, jer su znali da će njihovi koraci biti posljednji ljudski tragovi na mjesečevoj površini u doglednoj budućnosti.

Atmosfera je bila ispunjena mješavinom ponosa zbog postignutog i sjetom zbog završetka jednog izvanrednog poglavlja ljudskih istraživanja.

U ovom značajnom trenutku, Eugene Cernan je zastao prije povratka u lunarni modul, te se osvrnuo na veličanstveni krajolik Mjeseca. Tada je izgovorio svoje poznate posljednje riječi, koje su ostale urezane u povijest svemirskih istraživanja. Njegove riječi nisu bile samo osobna refleksija, već poruka cijelom čovječanstvu. Govorio je o miru, nadi i potencijalu ljudske vrste da prevlada svoje razlike i ujedini se u istraživanju svemira.

Cernan je naglasio kako je pogled na Zemlju s Mjeseca promijenio njegovu perspektivu, te istaknuo krhkost našeg planeta i potrebu za globalnim jedinstvom. Njegove riječi su bile istovremeno retrospektivne, a osvrnuo se na postignuća programa Apollo, i futurističke, te je izrazio nadu da će buduće generacije nastaviti istraživati svemir s istim entuzijazmom i predanošću.

Eugene Cernan, čiji su baka i djed emigrirali u Sjedinjene Američke Države iz Češke (koja je u to vrijeme bila dio Austro-Ugarske Monarhije), odlučio je odati počast svojim korijenima na jedinstven i dirljiv način. Kao simbol svog poštovanja prema obiteljskom nasljeđu i domovini svojih predaka, Cernan je ponio češku zastavu sa sobom na Mjesec tijekom misije Apollo 17.

Godine 1974., u ozračju međunarodne suradnje i priznanja, zastava je svečano predana Astronomskom društvu u tadašnjoj Čehoslovačkoj.

Danas se ova povijesno značajna zastava čuva kao dragocjeni eksponat u Nacionalnom muzeju u Pragu, glavnom gradu današnje Češke Republike.

Smještena u ovoj uglednoj instituciji, zastava služi kao stalni podsjetnik na izvanredna dostignuća programa Apollo, ali i kao inspiracija budućim generacijama čeških znanstvenika, inženjera i istraživača.

Tijekom tri dana boravka na Mjesecu, astronauti su proveli više od 22 sata u šetnjama mjesečevom površinom, gdje su istraživali i postavljali znanstvene instrumente. Tijekom misije prešli su ukupno 35,7 kilometara s pomoću lunarnog rovera, čime su značajno povećali doseg istraživanja. Prikupili su impresivnih 110,5 kilograma uzoraka mjesečevog tla i stijena, koji su kasnije analizirani na Zemlji. Osim toga, postavili su niz znanstvenih instrumenata koji su godinama nakon misije slali vrijedne podatke na Zemlju, te doprinijeli boljem razumijevanju našeg prirodnog satelita.

Misija Apollo 17 završila je trijumfalnim povratkom na Zemlju 19. prosinca 1972., te označila kraj jedne ere u istraživanju svemira.

Splashdown kapsula u Tihom oceanu dočekana je s oduševljenjem i olakšanjem diljem svijeta, te je time potvrdila uspjeh ove iznimno zahtjevne misije.

Eugene Cernan ostao je upamćen kao "posljednji čovjek na Mjesecu", a njegova češka zastava i danas simbolizira povezanost između svemirskih istraživanja i osobne povijesti astronauta.