Tada je 'proplakala' trešnja koja se nalazila u svetištu, što je lokalno stanovništvo asociralo na plač majke koja bi htjela još mlijeka kojim će hraniti svoju bebu. Svetište su ubrzo počele posjećivati majke koje su imale problema s dojenjem, a kasnije i žene s drugih problemima vezanim uz grudi.
Kako se vijest širila, svetište su počele obilaziti i žene iz udaljenih sela i gradova, a kao prinos su donosile razne umjetnine i ručne radove u obliku grudi na koje bi ispisivale svoje molitve.
Neki takvi radovi sačuvani su do danas, a za razliku od tada, ljudi danas više ne donose poklone već ih kupuju tamo. Najčešći suvenir su male plakete s grudima i ispisanom molitvom, a mogu se kupiti i privjesci, grudnjaci i roba druge namjene, dakako, u obliku grudi.
Trešnja koja je proslavila svetište uvenula je oko 1940., a njezin se dio još uvijek čuva na mjestu gdje je rasla. Drvo su tako vidjele generacije Japanaca jer je mjesto postalo odredište za sve žene koje imaju problema sa svojim grudima.
Svetište je danas turističko odredište za sve one koji se nadaju ozdravljenju od raka dojke i drugih tegoba, a i za one koji jednostavno posjete grad Soja ili nisu zadovoljni veličinom svojih grudi.
Ipak, za sada u blizini svetišta još uvijek nema klinike za estetsku kirurgiju.