Čovjek, poznat kao T5, koji je u 60-ima i izgubio sve pokrete ispod vrata nakon ozljede leđne moždine 2007. godine, uspio je napisati 18 riječi u minuti kad se povezao sa računalnim sustavom koji zamišljeni rukopis pretvara u riječi. Njegovo "pisanje umom" bilo više od 94 posto točno piše The Guardian.
Algoritam otkriva slogove
Frank Willett, znanstvenik koji je radio na projektu, rekao je da je ovaj pristup otvorio vrata dekodiranju drugih misaonih radnji, poput pokušaja govora za pacijente koji su trajno izgubili glas. "Umjesto otkrivanja slova, algoritam bi otkrivao slogove, odnosno foneme, temeljne jedinice govora", rekao je.
Stručnjakinja za neuronsko inženjerstvo sa Sveučilišta Washington, Amy Orsborn, koja nije sudjelovala u radu, nazvala je to "izvanrednim napretkom".
Znanstvenici su razvili brojne softverske pakete i uređaje koji pomažu paraliziranim ljudima da komuniciraju, od programa za prepoznavanje govora do mišićnog sustava kursora stvorenog za pokojnog kozmičara iz Cambridgea Stephena Hawkinga, koji je koristio zaslon na kojem se kursor automatski pomicao preko slova abeceda. Da bi odabrao jednu i stvorio riječi, jednostavno je napeo obraz.
Hawkingov sustav bio je veliki napredak u mukotrpnom procesu. Potvrda koliko je ovakav sustav zaista potreban je primjer Jean-Dominique Baubya koji je1995. godine imao snažni moždani udar zbog kojeg je bio nepokretan. Mogao je samo treptati lijevim kapkom. Diktirao je cijele svoje memoare tako što je urednica Claude Mendibil naglas čitala abecedu, a Bauby bi trepnuo kad bi stigla do slova koje je on želio. Uz sav napredak postignut od tada, znanstvenici su dugo sanjali o učinkovitijim sustavima koji ulaze izravno u mozak.
Mali ugradivi računalni čipovi
U slučaju T5, devet godina nakon nesreće, upisao se na kliničko ispitivanje nazvano BrainGate2 kako bi istražio sigurnost sučelja mozak-računalo (BCI). Riječ je o malim ugradivim računalnim čipovima koji električnu aktivnost očitavaju izravno iz mozga. Čovjek je imao dva računalna čipa sa 100 elektroda koji su bili smješteni na lijevoj strani mozga gdje neuroni šalju signale za kontrolu desne ruke.
Willett i njegovi kolege zamolili su T5 da zamisli kako drži olovku iznad papira, a zatim da pokuša napisati pojedina slova abecede, iako nije mogao micati rukom. Dok je pokušavao, zabilježili su aktivnost iz područja mozga koja bi kontrolirala njegove pokrete.
Znanstvenici su otkrili da više od 10 godina nakon nesreće čovjekov mozak i dalje stvara različite obrasce živčane aktivnosti za svako slovo i razne interpunkcijske znakove.
Tijekom pokusa T5 je često osjećao da se zamišljena olovka u njegovoj ruci zaista kreće po stranici i ocrtava slova, rekao je Willetts.
Neka su slova bila teža za razlikovati od drugih. Na primjer, slova r, h i n zahtijevaju slične pokrete i tako sličnu moždanu aktivnost.
Ne zna se je li algoritam uspješan za nelatinična pisma
Trenutna nepoznanica je koliko bi algoritam mogao biti uspješan za jezike koji se ne temelje na latinici. Primjerice, tamilski ima 247 slova, od kojih mnoga izgledaju slično, što bi moglo zbuniti algoritam.
Proći će neko vrijeme dok takvi sustavi za očitavanje mozga ne budu spremni za širu upotrebu. U popratnom komentaru Orsborn i Pavithra Rajeswaran, također sa Sveučilišta u Washingtonu, pišu da će implantacijski BCI "morati pružiti ogromne prednosti u pogledu performansi i upotrebljivosti kako bi se opravdali troškovi i rizici povezani s ugradnjom elektroda u mozak".
