Otok lutaka mračne je i zastrašujuće povijesti, neki tvrde da i danas čuju njihov plač

Ovaj mali umjetni otok, poznat i kao chinampa, dom je tisućama raspadajućih lutaka koje vise s drveća i drugih struktura pri čemu stvaraju prizor koji istovremeno fascinira i uznemiruje.

Povijest Otoka lutaka povezana je s njegovim nekadašnjim čuvarom, Don Juliánom Santanom Barrerom. Prema legendi, 1950-ih godina Barrera je pronašao tijelo utopljene djevojčice u kanalu pokraj otoka.

Dan nakon tragičnog događaja, u istom je kanalu našao lutku za koju je vjerovao da je pripadala nesretnoj djevojčici. Objesio ju je na drvo kao znak poštovanja i kao zaštitu od zlih duhova.

Barrera je tvrdio da ga je nakon tog događaja počeo progoniti duh utopljene djevojčice.

Vjerujući da će umiriti njezinu nemirnu dušu, počeo je sakupljati odbačene lutke iz smeća i kanala. Tijekom godina njegova kolekcija je narasla na približno četiri tisuće primjeraka, što je postao Guinnessov rekord za najveću kolekciju "ukletih" lutaka.

U bizarnom obratu sudbine, Don Julián je 2001. godine preminuo na istom mjestu gdje se navodno utopila djevojčica.

Prema riječima njegovog nećaka, tog je dana tvrdio da čuje sirene kako ga dozivaju iz vode, a njegovo tijelo kasnije je pronađeno u kanalu.

U međuvremenu je Otok lutaka postao popularna turistička destinacija.

Doduše, posjetitelji otoka često prijavljuju neobične pojave: da lutke pomiču glave, udove te otvaraju oči, da čuju tajanstventvene šapate i plač.

Zainteresirani na otok mogu doći tradicionalnim čamcima zvanim trajineras kroz kanale Xochimilca.

Na otoku se nalaze tri kolibe i mali muzej s novinskim člancima o povijesti otoka.

U jednoj od koliba izložena je prva lutka koju je Barrera pronašao, kao i njegova omiljena lutka Agustinita, jedina lutka na otoku koja ima ime.

Posjetitelji često ostavljaju darove lutkama, vjerujući da donose sreću ili štite od nesreće.

Strogo je zabranjeno odnositi lutke s otoka, jer prema lokalnom vjerovanju to donosi nesreću.