10. Sredstvom za čišćenje protiv nuklearnih područja
U opustošenim krajevima sjeverne Škotske nalazi se mjesto Dounreay, koje je još od 50-ih godina prošloga stoljeća središte nuklearnih ispitivanja.
Danas, pod vodstvom vlade Velike Britanije, većina objekata povlači se iz upotrebe. Kao što možete vidjeti, ne radi se baš o lako rješivom i jednostavnom problemu.
Najveći problem predstavljalo je kemijsko postrojenje čija je svrha bila reciklaža plutonijskog alkohola. Takav proces uključivao je prolazak visokoradioaktivnih tekućina kroz stotine cijevi i plovila. Sve je bilo prekriveno slojem plutonija, što je dodatno povećavalo rizik za zdravlje zaposlenika.
I onda kad se činilo da nema sigurnoga rješenja ovoga problema, jedan od članova tima ugledao je TV-reklamu za Cillit Bang, sredstvo koje navodno uklanja sve tipove prljavštine. Tim je isprobao Cillit, a na njihovo iznenađenje sredstvo je djelovalo mnogo bolje i brže, nego brojna skupa sredstva koja su do tada koristili. Uz to, primijetili su da je korištenjem Cillit Banga razina zagađenja značajno pala, pa je proizvod u Britaniji postao često korišten u te svrhe.
9. Gdje ima kakice, ima i pingvina
Kako bi bili sigurni da pingvini neće izumrijeti, znanstvenici moraju redovito pratiti njihovo kretanje. Naravno, nije lako pratiti kretanje bilo koje vrste, ali pingvini su po tom pitanju posebno komplicirani.
I što su napravili? Odlučili su pratiti njihovo kretanje tako da prate hm... ono što ostaje iza njih. Britanski znanstvenici pratili su skupine pingvina tako da su tražili izdajničke smeđe hrpe na bijelome ledu. Na taj način otkrili su još 10 do sada nepoznatih skupina pingvina.
8. Kemijskim sastavom do originalne slike
Falsifikati su najveći problem u svijetu umjetnosti. Često možemo čuti da su razni kolekcionari izdvojili milijune za neku umjetninu, te su nakon nekog vremena saznali da uopće nisu kupili original, nego jako dobru kopiju.
Kako bi se stalo na kraj takvoj praksi, sve češće se koristi metoda tzv. nuklearnog škarta. Kada su prvi puta atomske bombe upotrijebljene u ratu, 1945. godine (Hiroshima i Nagasaki), u atmosferu su puštena dva do tada nepoznata izotopa. Nakon nekog vremena isti izotopi preselili su se u biljke koje su tada bile korištene u slikarstvu. Dakle, prema znanstvenicima koji podupiru ovu teoriju, slike nastale prije 1945. godine ne smiju sadržavati navedene izotope. Ako ih sadrže, vrlo vjerojatno se radi o falsifikatu
7. Voda kao oružje
Nakon šestodnevnog rata protiv Egipta, Sirije i Jordana 1967. godine, Izrael je naručio izgradnju masivne obrambene linije na rubu istočne obale Sueskog kanala kako bi se mogao obraniti od budućih egipatskih napada.
Linija se sastojala od pješčanog zida visokog između 20 i 25 metara, koji se pružao čitavom duljinom obrane. Izraelski inženjeri smatrali su da su na taj način onemogućili neprijatelje da ih iznenade bilo kakvim napadom. Također, predvidjeli su da bi neprijateljima trebalo više od 24 sata da probiju pješčani zid.
Godine 1971. egipatski časnik ipak je pronašao jednostavniji način za probijanje zida. Vodenu pumpu pričvrstio je u kanjon, te je na taj način bilo moguće rastopiti pješčani zid i probiti obrambenu liniju. Egipat se oboružao stotinama pumpi i kad je došlo do ponovnog sukoba 1973., probili su obrambeni zid za manje od dva sata.
6. Strategija 'noćnih vještica'
'Noćne vještice' bio je njemački nadimak za sovjetske noćne bombardere, čiji je tim bio sastavljen isključivo od ženskih pilota. U razdoblju od 1942. do 1945. grupa je obavljala brojne bombarderske misije, a uvijek je letjela malim i starim modelom aviona iz 1928. godine. S obzirom na veličinu, u svaki avion stale su samo dvije bombe, pa su avioni morali odraditi velik broj misija tijekom svake noći. Pored ove nelogičnosti, avioni su bili i jako spori, pa su ih Nijemci bez ikakvog problema mogli likvidirati.
Dakle, da bi sačuvale element iznenađenja (i preživjele), 'noćne vještice' izmislile su polusuicidalnu strategiju. Kad bi se pilotkinja približila meti, jednostavno bi ugasila motor u letu. Bez buke motora i propelera, avion je mogao u tišini kliziti, te bi nakon toga ponovno upalile mehanizam i ispustile bombe. Kad su radile u parovima, jedan avion bi se bučno približavao meti, dok bi drugi istovremeno u tišini klizio prema meti i zbunjivao neprijatelje.
5. Ako neće čekati, neka hodaju
Devedesetih godina aerodrom u Houstonu zaprimio je velik broj pritužbi putnika na dugo čekanje prtljage. Nekoliko godina ranije isti problem pokušali su riješiti tako da su zaposlili više ljudi, ali ni to nije pomoglo. Iako je čekanje bilo u okvirima standarda, pritužbe nisu prestajale stizati.
Već isfrustrirani poslovođe na kraju su došli na jednostavnu ideju: pomaknuti dvoranu za provjeru prtljage dalje od terminala. Sada putnici moraju hodati šest puta dulje da bi došli do prtljage i više se ne žale da predugo čekaju.
4. Sprejevi sa šarenim vrpcama napokon imaju smisla
Improvizirane eksplozivne naprave jedan su od najvećih problema s kojima se susreću današnji vojnici. Pobunjeničke grupe često sastavljaju naprave od svih eksplozivnih tvari koje im dođu pod ruku, te ih postavljaju na mjesta koja će neprijatelji sigurno posjetiti. Iako je većina postavljena uz rubove cesta, neke postavljaju i u kuće koje neprijatelji dolaze pretraživati.
Afganistanske i iračke snage razvile su zato tehniku kojom provjeravaju je li eksplozivna naprava postavljena na ulaznim vratima. Kad dođu do ulaza pošpricaju vrata sprejom iz kojeg izlaze šarene vrpce. Znate one šarene, ljepljive vrpce koje poneki još uvijek koriste za maškare i dječje rođendane? E baš njih koriste i vojnici. Samo što u ovoj priči sprej zapravo i ima neku pametnu funkciju. Ako se 'vrpce' zakvače, to je ujedno upozorenje za vojnike da postoji zamka.
3. Kako je miš ubio zmiju
Prije 60 godina američki ratni teretni brod stigao je na otok Guam. Osim stvari koje je trebao dovesti, poveo je i jednog slijepog putnika – zmiju. Iako to ne zvuči kao neki prevelik problem, za otok Guam je bio itekako velik. Na otoku nije bilo prirodnih neprijatelja zmija, pa su se one mogle slobodno množiti.
Zahvaljujući zmijama, nekoliko endemskih životinjskih vrsta Guama u potpunosti je istrijebljeno, a stanovništvo je zbog njih bilo često suočeno s velikim energetskim gubicima. Vojska je brižljivo pregledavala sve letove i isplovljavanja kako bi bila sigurna da zmije neće završiti na još kojem otoku južnog Pacifika.
Godine 2012. znanstvenici su uzvratili udarac i započeli borbu protiv zmijske invazije. Rješenje je zapravo bilo vrlo jednostavno. Vodeći se idejom da će zmije jesti miševe, otrovane miševe pobacali su po čitavom otoku. Iako ovo možda zvuči kao zaplet iz Toma i Jerryja, plan je uspio.
Zmije koje su pojele miševe su uginule. Cilj ovog projekta nije bio iskorijeniti zmije, nego samo smanjiti njihov broj, pa su znanstvenici uspjeli u naumu.
2. Četkica glavu čuva
Bez obzira na to koliko futurističkih naprava gomilali u svemirskom brodu, potencijalni problem vjerojatno će riješiti na najčudniji mogući način.
Uzmimo primjerice nedavnu katastrofu u Međunarodnoj svemirskoj stanici. Jedna od četiriju jedinica odgovornih za distribuciju energije iz solarnih panela je zakazala, a stanica je ostala bez četvrtine energije. Problem su pokušali riješiti raznim napravama najnovije tehnologije, ali nisu uspjeli. Nakupljene strugotine metala blokirale su spajanje odvojene jedinice i problem je izgledao gotovo nerješivo.
Nekoliko dana kasnije dosjetili su se rješenja. Pričvrstili su četkicu za zube na metalni stup, te ga pošpricali dušikom. Četkicom su uspjeli ukloniti većinu strugotina i omogućili zamjenu oštećene jedinice. Ako ste se slučajno zapitali, nijedan astronaut nije zanemario dentalnu higijenu jer su imali rezervne četkice.
1. Limunom protiv korozije
Tijekom Drugog svjetskog rata Njemačka je izvršila masovno bombardiranje Velike Britanije kako bi uništila Royal Air Force, ali i volju Britanaca za borbom, te na taj način pročišćavala put za invaziju.
Jedan od korištenih aviona bio je Dornier 17, bombarder srednjeg dometa sa svim performansama i brzinom mlaznih aviona. Iako su imali na stotine takvih aviona, mislilo se da nijedan Dornier 17 nije preživio rat. Sve dok jedan ronilac nije pronašao avion zakopan u pješčanom sprudu na obali jugoistočne Engleske. Kako god, avion je bio napravljen od aluminija, materijala koji morska voda brzo i učinkovito nagriza.
Znanstvenici s Imperial Collegea iz Londona uspjeli su zaustaviti koroziju. Koristili su limunov sok i vodu. Mješavinu su najprije isprobali na malenom dijelu aviona koji je spašen. Zaključili su da limunov sok čisti metal, ali i uklanja štetu nastalu nagrizanjem.
Avion su izvukli iz oceana, a dijelovi će biti pohranjeni u tunelima, gdje će ih čistiti limunovom mješavinom 18 mjeseci, osam sati dnevno. Nakon toga će avion biti spreman za pokazivanje.