Arslan Bajramovski radnik je beogradske Gradske čistoće. Već godinama svoju metlu i kantu, radni alat, vuče ili gura u središtu Beograda, pored Hrama Svetog Save. No, on je jedan od onih čija je životna priča po mnogo čemu neobična. Bajramovski je uz dnevno druženje s metlom, od omladinske zadruge pa do svojih 46 godina, širio vlastita znanja nesuporedivo dalje nego što ta metla može dosegnuti, piše Al Jazeera Balkans.
Arslanu je još prije nekoliko godina nadjenut nadimak "Aca filozof" jer čita i pročita sve što mu se nađe pod rukom. No, uz svoju iznimnu načitanost i široke poglede "nadrastao" je ulični posao pa je upisao i uspješno u roku završio Visoku školu za poslovnu ekonomiju i poduzetništvo. Trenutno ga očekuje, kako kaže, "master studije" od koje nipošto neće odustati.
Bajramovski je u Beograd s roditeljima stigao s Ohrida još kao dijete. Prvu je knjigu, kaže, pročitao kod bake i djeda tek u 25. godini. Dotad je, samo radio.
"Htjedoše jednog popodneva dremnuti k’o svi stari ljudi, a meni se nije spavalo pa dohvatih džepno izdanje, još se sjećam, nekog sarajevskog izdavača – ‘Jedna indijska ljubav’, tako se zvala knjiga. I onda se ta ljubav proširila na čitanje, jedne za drugom, novih i novih knjiga. Nisam više birao, to me povuklo da idem dalje", priča Bajramovski.
"Čistio sam, recimo, neko vrijeme Knez Mihailovu ulicu. Na uglu vidim veliku knjižaru. I oni mi na povjerenje daju knjige za čitanje. Prvo je bila trilogija Pearl Buck, a poslije svašta još. Sve što su mi dali uredno sam vraćao…"
Bajramović uživa u Njegošu, govori njegove stihove i tvrdi da je vječan. Tog skromnog čoveka – nadasve otvorenog, iskrenog i istovremeno prostodušnog, čije lice odaje nepatvorenu plemenitost, sve zanima, od psihologije, povjesti, socijelogije do književnosti. Čim uhvati vremena upisat će, tvrdi, tečaj za računala.
Za ekonomiju se odlučio tek nakon gostovanja na TV-u gdje su mu ponudili stipendiju.
"Zvali su poslije emisije iz Visoke škole za poslovnu ekonomiju i preduzetništvo i ponudili mi stipendiju. Naravno, odmah sam prihvatio jer to mi je bio novi izazov i jedina šansa za daljnje školovanje. A onda, sjednem u klupu sa mladim kolegama i nađem se u dilemi: koje me vode donesoše ovde", objašnjava.
"I, opet, pomislih – moj cilj je da pružim sve od sebe, da svojojobitelji dam više i da ne budem dovjeka na ulici. I tako sam završio s dobrim ocjenama Visoku školu. Prošlo je godinu dana nakon što su mi ponudili školarinu i za master studij. Prihvatio sam, naravno."
A kad je o poslu riječ, obećanja su ista godinama. Već trojica direktora se promijeniše u Gradskoj čistoći, obećavajući mu da će dobiti posao poslovođe, to jest da više neće biti na ulici, jer se doškolovao i ima više znanja i obrazovanja. Da će biti unaprijeđen. I on se još tome nada…
Jer, kako veli bez ogorčenosti:
"Težak je to posao na ulici, srećem se s raznim ljudima, pa samo sagneš glavu dolje – tamo gde čistiš. I radiš ga časno i pošteno. A kad su drski dobijem motiv da budem još ljubazniji i vrijedniji…"
Bajramovski je usto i otac blizanaca, srednjoškolaca Jelene i Nikole. Još ih sam školuje i uči da u životu vrijedi steći diplome poštenim radom, koliko god ponekad bio težak.
